"'Vinske priče' krenule su prije dvije godine kao jedno vinsko odrastanje, uz neprekidnu ljubav prema Africi." Tako o svojoj novoj knjizi govori novinar, bloger i humanitarac Željko Garmaz.
Premijerna prezentacija knjige koja predstavlja 145 istarskih, hrvatskih, ali i vinara iz susjednih zemalja na potpuno nov i neuobičajen način, kroz intimne priče, emocije i karakter koji svaki od njih daje svom proizvodu, održana je u petak navečer u galerijskom prostoru vinarije Matošević u Kunčićima.
Pred istarskim vinarima, novinarima i prijateljima domaćin Ivica Matošević u uvodnoj je riječi ispričao Garmazovu priču. Radeći članak za novine o ljudskoj drami iločkih proizvođača kojima otkupljivači čak dvije godine nisu platili grožđe, Garmaz je zavirio u vinski podrum Juliusa Stipetića. Pritom je kao poznati pivoljubac otkrio podrum zakonom zaštićen kao kulturno dobro, ali i njegov skriveni biser, kako je rekao, domaćinov polusuhi rajnski rizling, koji mu je otvorio jedan potpuno novi svijet.
- Vidio sam da je zapravo vinski svijet prekrasan i da sam puno izgubio što nisam pio vino. Počeo sam istraživati, ali kako sam shvatio da o vinarima i njihovim pričama ne mogu doznati sve na internetu, počeo sam pisati blog o njihovim pričama.
Blog je imao oko 200 do 300 čitanja, a prvi iskorak u čitanosti pojavio se tijekom mog posjeta Istri, kad se nakon razgovora s Brunom Trapanom popeo na više od tisuću klikova, kazao je Garmaz.
U njegovoj je knjizi zastupljeno dvadesetak istarskih vinara, svaki s nekom posebnom pričom, od one Trapanove, kojemu su prijatelji savjetovali da na jugu Istre radije sadi pomidore nego grožđe, Benvenutijeve, čiji je nono boksao u vojnoj uniformi, do one Giorgia Claija koji trebao biti engleski lord, ali ga je roda prije vremena izbacila u Istru i sličnih. (V. HABEREITER, snimila J. PREKALJ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD NEDJELJE