Galerija Adris: Retrospektivna izložba odabranih radova Omera Mujadžića


Ovaj izložbeni niz koji je ušao u šesnaesto godište predstavljanja onoga najboljeg i najvažnijeg iz hrvatske likovne modrene, a među četrdeset sedam viđenih autora i njihovih nezaobilaznih djela, najnoviji izbor 32 slike iz velikog opusa Omera Mujadžića (Bosanska Gradiška, 1903. – Zagreb, 1991.), u postavu Igora Zidića, te uz svestranu i stalnu podršku Moderne galerije Zagreb, mogao bi se najbolje zaokružiti jedinstvenim nazivnikom – od Bukovca do Mujadžića.

Obojica autora su na neki način lice i naličje te moderne, a potonji utor bi, kako je istakao Zidić "po mnogočemu mogao biti zapamćen kao jedinstven lik na hrvatskoj likovnoj sceni: najmlađi ikad upisani student zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti sa samo petnaest godina, pa je tako postao i najmlađi profesor te Akademije u njenoj povijesti, ali će se pamtiti i kao jedan od rijetkih samozatajnih hrvatskih slikara koji je za života imao najmanje izložbi".

Od skromne kućne pomoći i školovanja, preko prvoga snalaženja u novom domicilu, honorarnog crtača u raznim institucijama, do kontakta s modernom europskom umjetnošću u Parizu (od jeseni 1924. do jeseni 1926.), gdje jedino tada autentično živi europsku Modernu, Mujadžić će cijelog života biti izvan svjetla pozornice, scene, prikovan za svoj slikarski stalak u osami atelijera. Iako je već svojim prvim pojavljivanjem u Parizu, totalno nepoznat, ali odmah prepoznat kod izbirljive kritike "Aktom" (1925.), Zidić napominje da je i on kao i mnogi prije njega Ljubu Babića nazivao kao svoga "pravog učitelja".

Naime, sva ova remek-djela, a mnoga su i na izložbi, Mujadžić je stvorio u prvoj polovici života, upravo u fazi grupa Zemlja i Trojica, dok je drugi dio njegova života bio na neki način prekriven sjenom koju je dirigirala apstrakcija. Dosljedan do kraja baš toj svojoj figurativnosti i ne skrivajući inspiraciju Renoirom (tradicionalnost u modernome ruhu, ili modernost pod krinkom tradicije) Mujadžić se svrstava u krugu tzv. Krležinih prijatelja slikara: Petra Dobrovića, Vladimira Becića, Ljube Babića i Jerolima Miše, a gotovo svi su bili predstavljeni u ovoj rovinjskoj galeriji.

Izložba ostaje otvorena do 2. svibnja. U kratkom glazbenom intermezzu na baroknoj lutnji nastupio je mladi rovinjski glazbenik Diego Liverić koji je izveo djelo njemačkog skladatelja. (Mate ĆURIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter