Sve bajke počinju s: "Bilo jednom…", a sve lijepe priče pak: "Jednoga dana…" I tako su gajanski mališani konačno dobili odgovor od vodnjanskog gradonačelnika, sindaka, šjora Klaudija Vitasovića, baš kao u priči. Jednoga dana nasred sela, odmah uz Tonin maslinik, priko puta Rafine, Zuljine i Serđove hiše, spod Milkine korte i uz Draginu ogradu osvanulo je igralište za dicu. Ljuljačke, vrtuljak, klackalica, penjalica ili kako se već to zove; radosne oči mališana nisu se mogle nagledati toga čuda.
Naravno, odmah su pohrlili na svoj teren, majke s kolicima za njima, tate pak mudruju što dalje, a none i didovi klimaju glavom: Ma ki bi reka, neka, neka… 'ko ne išćeš ne'š ni dobiti! Braća Dragan i Boris su iz svoje improvizirane korte prenijeli male golove i igralište se stešo produžilo i pretvorilo u nogometnu arenu - sad je to moderno, ča ne? Već se vidi da će tu biti prvi sukob očeva i sinova jer stariji mjerkaju na tom mjestu zjog. Za prikratit vrime dok čuvaju malene. Vrijeme je poslužilo i dugo toplo ljeto se u Gajani preselilo u vrtić na otvorenom.
Uskoro će i Dječji tjedan, početkom listopada, pa djeca i roditelji s nestrpljenjem čekaju svog gradonačelnika Vitasovića sa suradnicima da i službeno otvori ovu blagodat za gajanske mališane. Kažu da će ih lipo ugostiti i još lipše zaaaahvaaalitiii za ovo ča su učinili. Lijepo je da su se gradski oci bez puno riječi u ovim kriznim vremenima pokazali i nekako već s početkom školske godine, kao i vrtićke, za dvadesetak mališana u selu velikog baby booma učinili mali korak za selo na kraju grada, a veliki za dječju radost.
Sve ostalo je sada u rukama odraslih koji će igralište održavati, kositi, ograditi i dodavati nove sadržaje. Jer, kad se male i velike ruke slože, sve se može. (M. ĆURIĆ)