Nakon što su gajanska dječica krajem prošle godine dobila u centru sela svoje igralište, uz veliko zalaganje njihovih mladih očeva i uz potporu Grada Vodnjana, očito slavlje u ovom neobičnom mjestu ne prestaje.
Održana je i treća Gajanska fešta, nakon što je prva bila inicijativa roditelja i starijih da se u najmlađem selu u državi izgradi igralište i zabavište, a druga da se s riječi krene na djelo i da od stotinu žitelja, mahom srednje generacije, polovicu čine djeca. Živost koja je nastala bila je povod i za treću feštu, u kojoj se zbog djece i za djecu slavilo do jutarnjih sati.
Ove godine su došli i Gajanci koji danas žive po drugim mjestima, a neki su potegnuli čak iz Australije. Više od osamdeset ih je sudjelovalo u financiranju zabave – muški malo više, žene malo manje, a umirovljenici i dica za niš. I Grad Vodnjan se pridružio financijskom injekcijom, ali i potrebnom logistikom - stolovima, stolicama, reflektorima, dodatnim ograđivanjem igrališta.
U međuvremenu se od ljetos broj klinaca povećao za još dvoje, i to dvije Stankove unuke, od kojih je jednoj šest, a najmlađoj Gajanki Alani Eni tek tri mjeseca, dok su dva Martina najstarija, a Pačić s 83 lita i najstariji, iako uopće tako ne izgleda. Pojilo se 55,5 kila mesa, svi navalili na te vražje ćevape, fetina je ostalo i za drugi dan, a uz harmoniku i pjevačku pratnju Igora, Zulje, Ivana, Marina i Marinka koji su bili najglasniji, mladi očevi su dočekali i marendu uz srdele.
Kako je trebalo sve pospremiti i igralište opet dovesti u red da se dica navade kako rabi feštati i čuvati okoliš, a i srediti račune, okupljanje je bilo 'spod tri ladonje kod Milke.
Dragan je bio vođa ekipe i potega je najviše dela oko organizacije, perke je Boris slomio nogu dok su igrali nogomet na igralištu, a Ervin i Emil su uskakali za prijevoz i ko je rabilo pričati i zabavljati, ali uz tri roštilja su se uz Tonu i Vilka iskazali kao pravi majstori. Sve je zabilježio Selim na filmu i slikama, a Gordanine naočale s šufita iz Kuće lutaka su bile hit – svi su se s njima htjeli slikati.
Ki bi ih sve nabrojio i ki je ča dela. U jednom su se svi složili – nadjačali su glazbu i buku iz Cestarske kuće LMC-a doli spod sela. Tako je to kada mladost bukti, a ako je Gajana mjerilo krize onda se jedino može poručiti: Jedite meso, kruh je skup. (piše i snimio Mate ĆURIĆ)