Rijetko se to dogada. Pjesma "Iznad oblaka" ovog je ljeta zavladala radijskim eterom, oznacivši nakon desetogodišnje pauze velik i prilicno neocekivan povratak na glazbenu scenu pulske grupe Nola, autorskog i životnog para Gabrijele Galant Jelenic i Marijana Jelenica. Svugdje se vrti, reklo bi se u žargonu. Šest je tjedana Iznad oblaka bila prva na top-listi Radio Rijeke, cetiri tjedna na vrhu liste Antena Radija iz Zadra, pa prva na Drugom programu Hrvatskog radija, Radio Šibeniku i Radio Istri, a Otvoreni radio, kao glavni medijski pokrovitelj Nole, pušta je kontinuirano. Pjesma je dva tjedna zasjela na prvo mjesto top-liste u jedinoj HTV-ovoj glazbenoj emisiji Vip Music Club, i to s vedrim i originalnim videospotom u kreaciji pulskih snaga: režirao ga je Matija Ferlin, a odlicno je odglumila Dijana Vidušin, ovogodišnja dobitnica Zlatne Arene za najbolju glumicu. Spot je i topla, poetska razglednica Pule.
O svojevrsnom fenomenu, svidala vam se pjesma ili ne, govori i podatak da je njihova kuca Menart zaprimila dosad rekordan broj prijava medija za sponzorstvom Nole, iako ova ponajveca hrvatska izdavacka kuca izdaje sva jaca domaca autorska imena. Za renesansu Nole zaslužni su i ostali clanovi benda, basist Davor Milovan, klavijaturist Leon Brenko, bubnjar Marco Quarantotto te »šesto uho«, producent Edi Cukeric.
Upravo danas na Otvorenom radiju promovirat ce im novi singl Do kraja, sporiju pjesmu s novog albuma s atmosferom Norah Jones, koji bi 30. rujna trebao biti u prodaji. S Gabi i Marijanom razgovaramo u njihovom domu.
- Koliko je potreba ljudi za cistom ljubavnom emocijom razlog slušanosti pjesme "Iznad oblaka"?
Gabi: Mislim da postoji jaka potreba i dijelom je to razlog uspjeha. S druge strane, nije da izlazimo prvi put, ipak postoji ta prošlost na koju se nadovezujemo. Pjesma Dio tebe sada se, nakon 15-ak godina, ponovno pocela vrtjeti. Ta nas je pjesma obvezala na odgovornost. U desetogodišnjoj pauzi nismo se trošili medijski, koncertno. Marijan je radio glazbu, ali uglavnom glazbu za kazališne predstave, i tu se skupila sva energija i kvaliteta. Novi ljudi u bendu dali su velik doprinos. I na kraju krajeva, pjesma je ocito dobra.
Marijan: Prije 15, 16 godina bili smo mladi i zaljubljeni i imali smo tu emociju, to nas je furalo. Danas, 16 godina nakon toga, i dalje smo zajedno i pricamo o vrlo slicnoj ljubavi, ali na jednoj novoj razini.
- Za vama se ne vuku skandali; izraz vam je cist, jednostavan.
Marijan: Iako to nismo planirali, pjesma Iznad oblaka je glazbeno doslovce ispala logicki slijed pjesme Dio tebe, s kvalitetnim glazbenicima, kvalitetnim producentom, našim znanjem, iskustvom u branši i našim mirom prema svemu tome.
Nola znaci »sretni djed i baka«
- Zanimljivo je da vaš najveci hit "Dio tebe" iz 1995. funkcionira i danas, emocija živi, neovisno o produkcijski siromašnijem zvuku.
Marijan: Dio tebe bio je trenutak kad smo bili najzaljubljeniji jedan u drugoga, kada apsolutno ništa u životu nije bilo važno osim nas dvoje. Isto je to i danas, medutim, danas smo odgovorni roditelji, sa svojim egzistencijalnim problemima, a onda smo bili u oblacima i to se prenijelo u pjesmu. Danas smo mrvicu zreliji.
- U vašoj staroj pjesmi "Zviježde Nola" jedan stih glasi »da li starost kvari ljude«. Aboridžinsko, pak, porijeklo imena Nola znaci djed i baka.
Marijan: Da, ustvari taj arhaicni izraz opisno znaci »sretni djed i baka«.
- Kvari li se vaš ljubavni odnos kroz vrijeme?
Gabi: Sigurna sam da i ti poznaješ ljude koji su se prije godinu, dvije ili pet oženili pa su se vec rastavili. Nažalost, puno je takvih. Koliko ti dozvoliš, toliko ceš se pokvariti ili ne. Koliko dozvoliš da situacija u društvu djeluje na tebe, na vezu, na brak. Ali opet, na kraju dana, kada zatvoriš kucna vrata, društvo je vani.
- Kako vaš sin doživljava Nolu? Doslovno živi s njom.
Gabi: Njega to ništa ne fascinira, njemu je to normalno. Mi mu kažemo da nam je singl na prvom mjestu, a on kaže: »Da, pa znao sam«.
- A odnos prema tvom glasu?
Gabi: U njegovoj prvoj godini života pjevala sam mu sve, od narodnooslobodilackih do... Rastao je s tom bojom glasa i s tom interpretacijom, to njemu nije nešto.
- Meni je najljepša vaša pjesma "Sami u Sali "iz 1997. Na YouTubeu je pjesmu "Dio tebe" poslušalo golemih 89.000 ljudi; Iznad oblaka je odslušalo i spot odgledalo više od 30.000, i to u svega cetiri mjeseca, dok je pjesmu Sami u Sali, uz tada sjajan spot Maura Ferlina, vidjelo svega 695 ljudi. Kako to tumacite?
Marijan: Kad smo svirali 90-ih nije bilo ni približno takvog interesa za nas kao sada, a pogotovo ne za pjesmama Osmijeh i Sami u Sali. Da se ne vracamo sada u stara mracna vremena. Drugi album Osmijeh izdali smo 1997. za Croatia Records, ali se u vodstvu te kuce dogodilo poslovno-politicko previranje. Tada smo mislili da napokon imamo pravu veliku izdavacku kucu, a ustvari je sve pošlo nizbrdo.
Umjesto albuma, Gabi trudna
- Gabi, otkud taj impuls za povlacenjem?
Gabi: Možda smo onda imali viša ocekivanja koja se nisu ispunila. Mislili smo da je dovoljno imati dobru pjesmu, dobar tekst.
- Je li bilo i unutarnjeg motiva, želje za prestankom?
Marijan: Potrošili smo se, tada smo imali probleme sa starom izdavackom kucom koje smo rješavali preko odvjetnika. Bavili smo se svime samo ne glazbom. Bavio sam se menadžerskim poslovima, a ne glazbom. U tih godinu-dvije se potrošiš i u jednom trenutku, pod tim pritiskom, shvatiš da ne izlazi iz tebe cistoca i iskrenost.
Gabi: Kad se otišlo na pauzu, nitko nije planirao koliko ce trajati. Mi smo se, ustvari, htjeli 1999. vratiti s novim albumom.
Marijan: A u srpnju 1999. saznajemo da je Gabi trudna. Godinu ranije dobila je Crnog macka za rock pjevacicu, no drugi album "Osmijeh" nije se zavrtio nešto posebno. Nola smo nas dvoje u srži, ali Nola je i bend, i bez tih ljudi Nole nema. U pocecima smo imali odlican bend, ljude koji razumiju, a onda, kako su odlazili trbuhom za kruhom tražeci bolje šanse, morali smo mijenjati ljude, a time i izricaje. U nezahvalnoj situaciji s izdavacem i u tom traženju sebe dobili smo dijete i shvatili da je dijete ipak važnije od tog albuma i posvetili se obicnom životu. I evo, prošlo je deset godina, stvorili smo egzistenciju, stvorili mir, došli su novi ljudi u bend.
- Mislite li da cete sada moci živjeti od glazbe?
Gabi: Ja cu reci za sebe: ja sam još uvijek jako oprezna. Naravno da se nadaš.
Marijan: Premalo smo tržište, ali ako nastavimo raditi, u nekom vremenskom roku to ce se sigurno isplatiti i neko vrijeme ce se moci živjeti samo od toga.
- Nije li to ostvarenje sna, živjeti od onoga što najviše voliš i znaš raditi.
Gabi: Je, tocno. Mauro Ferlin je nedavno dobro rekao: da nam se ovo što nam se sada dogada u Hrvatskoj dogada, primjerice, u Njemackoj, jednostavno ne bismo stigli raditi sve ono što bi mediji htjeli od nas - pojavljivanja na televiziji, svirke, svakakvi eventi.
Marijan: U ovoj našoj Hrvatskoj situacija je malo drugacija, ali generalno smo zadovoljni. Uopce ne patimo što to nije više.
Gabi: Za razliku od 90-ih kada smo ocekivali možda više, sad smo krenuli raditi album za sebe, bez ikakvih iluzija o slavi i bogatstvu. Cilj je bio da budemo zadovoljni pjesmama.
Prva zajednicka pjesma
- Nastaje li hit spontano u procesu stvaranja ili je to ipak svjestan cin koji se kreira?
Marijan: Nije planiran, ali se može osjetiti. Nema toga »sad cu napraviti hit«. Nakon što nešto stvoriš i kad to podijeliš s ljudima s kojima suraduješ, onda se to može osjetiti. Konkretno, za pjesmu Iznad oblaka Gabi je u staroj bilježnici našla papiric na kojem sam napisao refren te pjesme, a napisao sam je 2002. u avionu na putu za Litvu, fakat iznad oblaka.
- Iza refrena ide stih: »Voljela bih da si sada sam na Mjesecu, pa da vidiš kako je kad nikoga nema, kada soba kao kavez izgleda«. Je li to, Gabi, tvoj autorski tekst?
Gabi: Ne, to je Marijanov dio teksta.
- Izgleda kao da je tvoj.
Marijan: Njen je prvi dio: »Ponekad cini mi se kao da sam nestala...«. Ova pjesma mi je draža od svih prvih mjesta na top-listama zato što je Gabi napokon napisala komad teksta i što smo stvorili simbiozu rada, tekstualno Gabi i ja, a glazbeno Davor Milovan Bili i ja. U takvom procesu stvaranja najviše uživam.
- Jedna pjesma, dva autora.
Marijan: Prije par dana smo se zagrlili, ja nešto mislim i nakon par sekundi Gabi izgovori identicne rijeci koje sam mislio. Mislim da se naš život, naša veza pretvorila u jedno tijelo. Ono što ja napišem, ona misli.
- Taj dio teksta o samoci, kavezu cini tamnu stranu ljubavi, kolikogod glazbena podloga vuce na vedrinu.
Gabi: To je život. Meni je drago da si ti to rekao. Ljudi koji si budu uzeli malo vremena i poslušaju naš album shvatit ce da pjevamo o životu. Sjecam se kad je Gabi Novak u jednom intervjuu, ponavljajuci da su pjesnici cudenje u svijetu, rekla da su nekad i jako komplicirani. Marijan je pjesnik, a kad je netko tako emotivan, moraš znati živjeti s takvim covjekom. To su emocije koje možda nazovimo obican covjek ima, ali ih ne zna prenijeti ili prepoznati, ili od njih nešto napraviti, ne zna ih preusmjeriti, od njih uciti. Ti emotivci, pjesnici, kreativci jesu malo iznad nas... Iako su nekad teški (smijeh).
- Kad si vec spomenula Gabi Novak, ona je pjevala »Što je ljubav«. Iako se može ciniti banalno, ljubavni ste par i bend koji pjeva samo o ljubavi, pa se to pitanje namece kao logicno.
Gabi: Možda Marijan još uvijek kroz tekstove pokušava doci do odgovora na to pitanje, i ja uz njega.
Marijan: Meni tu nema pravila. Što je ljubav?
Gabi: Svaki je dan novi dan...
Marijan: Ljubav je kompromis.
Dalmatinac istetovirao refren na ruku
- Jedan je Dalmatinac na YouTubeu otkrio da je na ruci istetovirao refren pjesme («Miris tebe ja nosim...«) i dodao: »Ni danas mi nije ža šta sam to napravija«.
Gabi: To je veliki kompliment.
Marijan: Imam sacuvan original teksta iz 1993. napisan u cetiri i nešto ujutro. Snimio sam je na kazetofon, s akusticnom gitarom. I ostavio poruku Gabi na stolu: »Kad se probudiš, stisni play i cuj novu pjesmu«.
- Negdje sam procitao da pjevaš otkad znaš za sebe.
Gabi: Moja loza Galantovih je iz Žminja i poznati su kao dobri pjevaci. Mene je cuvala teta Ana cija su djeca, poput zrmane Gracijele, takoder izvrsni pjevaci. Cesto sam s tetom išla u crkvu i tamo sam vec s pet godina propjevala. Do kraja školovanja nisam ni jednu predstavu, školsku ili crkvenu, odgledala u publici nego uvijek s druge strane, nastupajuci na sceni. Iako nikad nisam ucila pjevanje.
- Dugo sam mislio da se ti zoveš Nola.
- Nisi jedini. Puno je ljudi mimo mog kruga to mislilo, a jednom sam cak dobila pismo obožavatelja na ime Nola Jelenic.
- Kakav je tvoj odnos prema vlastitom glasu? Je li se promijenio kroz vrijeme?
Gabi: Kad se prisjetim 90-ih, tada sam možda manje razmišljala o nacinu pjevanja. Prije snimanja ovog albuma pocela sam previše misliti kako pjevam, o tehnikama, a sad sam se vratila na staro. No, to je sad nešto izmedu jer se glas promijenio, boja se malo promijenila. Trudim se biti što jednostavnija u interpretaciji.
Marijan: Ona donedavno nije shvacala dovoljno ozbiljno što ima. Neki mogu vježbati i proci sve najbolje svjetske škole i biti najbolji interpreti, nece imati ono što ona ima, jer se ona s tim rodila. Moram priznati da se tek nedavno sama sa sobom dogovorila i shvatila što ima, i to na najbolji moguci nacin pokazuje na ovom albumu.
- Zbog pjesme Bobby McGee cesto su te povezivali s Janis Joplin.
- Našla sam se u toj pjesmi, a ne u Janis Joplin koja je izvrstan vokalist, iako po mojem mišljenju ima boljih. Imala je posebnu karizmu, ali nisam je posebno slušala, niti mi je uzor.
Ti ceš biti moja žena ili nijedna druga!
- Kako ste se upoznali?
- Marijan: 16. travnja 1993. svirao sam harmoniku u Gustafima i svirali smo u Žminju, u baru Orbano. Završili smo svirku i nakon toga su nas nagovarali da »puštimo minju da kanta«, i nakon dugog nagovaranja to smo i ucinili. Svi su se zaljubili u nju, ja najviše. Nakon što je sama, na suho, otpjevala pjesmu Amazing Grace, jednostavno sam poceo plakati, prišao joj i rekao: »Ti ceš biti moja žena ili nijedna druga«. To što sam tada cuo, vidio i osjetio...to je bilo ono što sam tražio. Tada sam našao, i evo, 16 godina nakon toga i dalje smo zajedno.
Mainstream, pa što
- Smeta li vam etiketa »mainstream«?
Marijan: Ne, ni najmanje. Sve što ima odjeka i što se prodaje je mainstream, to je ono što može poslušati svatko. Krajnosti su uvijek sužene samo na jedan izbor, bio to punk ili cajke. OK, mainstream, ali mainstream u smislu prihvacenosti.
Gabi: Ne mora nužno pojam mainstream imati negativne konotacije.
Marijan: Povijest je to pokazala. Nirvana je iz alternative postala mainstream. Nema više pravila, danas je to fuzija svega. Matko, gitarist benda My Buddy Moose, svirao nam je gitaru na par pjesama i on je definirao našu glazbu kao inteligentni pop, što mi je dosad jedna od najljepših definicija koje sam cuo.