Funkcionira i književna mafija

Stanislava Nikolić Aras, Vojo Šindolić i Saša Ćirić (Dejan ŠTIFANIĆ)
Stanislava Nikolić Aras, Vojo Šindolić i Saša Ćirić (Dejan ŠTIFANIĆ)

Dva dana nakon zagrebačke promocije izabranih pjesama najslavnijeg živućeg američkog pjesnika Lawrencea Ferlinghettija "Krajolici živih i mrtvih" - prve knjige koju je Hrvatsko društvo pisaca objavilo u svojoj posebnoj 'Beatbiblioteci' urednika Krune Lokotara - prevoditelj i izbornik Ferlinghettijevih pjesama, njegov osobni prijatelj i pjesnik Vojo Šindolić (od 1976. do 1979. jedan od urednika tada jedinog jugoslavenskog časopisa za rock glazbu "Džuboks") zaustavio se u petak u Puli, gdje je zajedno sa zadarskom pjesnikinjom i prozaisticom Stanislavom Nikolić Aras, koja trenutno boravi u pazinskoj Kući za pisce, te istaknutim beogradskim književnim kritičarom Sašom Ćirićem sudjelovao na književnom susretu u Dnevnom boravku Rojca.

O reputaciji Šindolića govori i to da je upravo večeras u Vicenzi, kao njegov dugogodišnji prijatelj, otvorio književni festival posvećen kultnom američkom pjesniku i piscu Allenu Ginsbergu.

Za sve troje ovo je bio prvi dolazak u Pulu, a razgovarali su o književnosti danas u Hrvatskoj i šire, problemima u izdavaštvu, nezahvalnoj poziciji književne kritike u medijima, socijalno angažiranoj književnosti i poslu prevoditelja.

Autorska čitanja - užitak

Razgovor je moderirala Stanislava Nikolić Aras, autorica kratkih priča i zapažene zbirke pjesama "Takve se stvari događaju ljudima", te agilna organizatorica zadarskog književnog festivala Kalibar, a poseban je užitak bio poslušati autorska čitanja. Ona je tako pročitala svoju dojmljivu pjesmu "Žene koje su rodile vragove" i "Zadar", a Ćirić dio svoje drame "Zaplet" (koji počinje rečenicama: "Jučer je počeo Treći svjetski rat; ne znamo tko je s kim zaratovao; očekuje se puno mrtvih"), dok je Šindolić zdušno pročitao Ferlinghettijeve pjesme "Turist usred revolucije" i "Mačka", a kasnije i svoju sugestivnu pjesmu "Stare kurve", napisane za Šindolićeva života u Trstu, gdje mu je živio djed.

- Zadnjih 30-ak godina preveo sam više od 50 knjiga, a svaka knjiga koju sam preveo rasprodala se doslovno u sedam, osam mjeseca. Kupaca, dakle, ima, iako su neke bile skupe. Može se mjesečno kupiti jedna, dvije knjige, a to je za smisao i bit književnosti više nego dovoljno, kazao je Šindolić nasuprot općem pesimističnon tonu koji prati sve, pa i ovaj pulski razgovor o književnosti. No, moderatorica je pritom kazala da je on ipak prevodio kultne autore beat generacije. "Domaći se autori nisu dovoljno potrudili da budu kultni autori", neumoljiv je bio Šindolić, koji je dugo živio u San Franciscu, a poznat je i po brojnim poznanstvima s američkim piscima i glazbenicima koja su izazvala zanimanje javnosti kada je predstavio privatnu kolekciju originalnih crteža Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Jacka Kerouaca, Allena Ginsberga i ostalih. Nedavno je objavljen Šindolićev prijevod poezije Jima Morrisona, priprema zbirku poezije Boba Dylana koja bi trebala biti objavljena ovog ljeta, a u pripremi su još i prijevodi Garyja Snydera, Williama S. Burroughsa, Harukija Murakamija, kao i njegove nove pjesme. Prevodi i suvremenu japansku prozu (od 1850. do danas) te klasičnu kinesku poeziju, ozbiljno se bavi i slikarstvom, a njegove slike i crteži nalaze se u muzejima i privatnim zbirkama u New Yorku, San Franciscu, Los Angelesu, Amsterdamu i Veneciji.

Stanislava Nikolić Aras posebno izrazila je zadovoljstvo njegovom najavom da će iduće godine izaći prijevod kratkih priča Tennesseeja Williamsa, a pritom je Šindolić rekao da je manje poznato da su te kratke priče bile temelj svih Wiilliamsovih čuvenih drama, tako i Staklene menažerije", čiji je tekst proizišao iz Williamsove kratke priče "Portret djevojke u staklu".

Dobra poezija - angažirana

- Postoje dva bitna problema u prodaji knjige; prvi je taj što je raspadom Jugoslavije i ratom prestala distribucija knjiga koja do danas ne valja ništa jer funkcionira distributerska književna mafija, a drugi jako velik problem je taj da književnost ne može ovisiti dobroj volji ministarstva hoće li otkupiti sto primjeraka. Knjiga može prodavati sama sebe, naglasio je Šindolić.

Govoreći o socijalno angažiranoj književnosti, Saša Ćirić je rekao da je pisac istovremeno umjetnik i građanin i da mora biti društveno samosvjestan, mada dozvoljava da ima autora koji se bave samo formom.

- Ja mislim da je svaka dobra književnost socijalno angažirana, kazala je Stanislava Nikolić Aras, dok je Šindolić dodao: "Politički angažman u smislu dobrog ukusa. Dobra poezija je uvijek angažirana i svevremena. I kad god je napisana, ona uvijek govori o ovome danas". S tvrdnjom Stanislave Nikolić Aras da nije uspjela, od sustava žestoko nametnuta, politika podjele između Hrvatske i Srbije te da se granice prevladavaju književnom suradnjom, nije se baš složio Saša Ćirić, koji je svojedobno pisao i za Feral, a prošle godine objavio je i knjigu drama "Tri radio drame".

- Nisi u pravu. Knjige ne cirkuliraju. Teško se dolazi do izdanja. Dosad je ta razmjena funkcionirala na "dozvoljenom incidentu", a s novom hrvatskom Vladom treba vidjeti kako će proći Treći program HTV-a i tjednik Novosti, rekao je Ćirić, naglasivši u nastavku da je njemu najveća nepoznanica uspjeh zagrebačke Frakture s godišnjom produkcijom od 50, 60 koliko-toliko dobrih autora. "Pojedine kuće izdaju 300, 400 knjiga godišnje, dakle jednu dnevno, ali iako izdaju i bestselere, tu se postavlja pitanje kvalitete tih izdanja. To je sve granično pitanje književnosti", dodao je Ćirić. Prethodno je ustvrdio da je književna kritika protjerana iz medija, posebno tiskanih, ostavivši otvorenim pitanje posljedica marginalizacije kritike.

Spomenuta su i zlatna vremena Džuboksa koji se tiskao u 100 tisuća primjeraka, a na pitanje jesu li prošla vremena bila bolja, Vojo Šindolić odgovorio je: "Ako kažem da je prije bilo bolje, možda nije istina. Ako kažem da je bilo gore, to sigurno nije istina. Bila su drugačija".

Upitan o nevidljivosti književnih časopisa, Ćirić je rekao da se urušio čitav sistem pa tako i onaj izdavački za časopise, dodavši da je možda budućnost čitati ih samo na sajtovima. Na pitanje iz publike koliko bi eventualno agenti pomogli novim, neprepoznatim autorima, Stanislava Nikolić Arasa navela je u odgovoru činjenicu malog tržišta, a Ćirić onu o postojanju književnih natječaja koji su dobra šansa za nove autore. On je dodao da agenti u našim okolnostima bi zarađivali na promociji novih autora. Štoviše, danas pojedini autori plaćaju izdavačkim kućama da ih objave, a kuće ništa ne riskiraju.

- Ja sam najgori primjer da o tome govorim. Idem u suprotnom smjeru. Isključivo vlastitom inicijativom, ne znajući ishod, prevedem autora pa nudim izdavačima. I nitko me dosad nije dobio, dodao je Šindolić.

Na pitanje moderatorice čitaju li danas ljudi manje nego prije, Ćirić je rekao da se danas književna scena održava između dva modela - onog državno financiranog, u kojem se kulturtregeri ne trude dovoljno i 'otaljavaju' te onog koji funkcionira na samoodržavanju, koji je na granici opstanka, ali je vrlo produktivan, s puno događaja. "Smeta me ta infantilizacija u prezentaciji književnosti, pa se tako pušta muzika da održi pažnju, kao da nije dovoljan sam razgovor o književnosti, pa su tu vizualne projekcije ili duhoviti voditelj", zaključio je Saša Ćirić. (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter