Fumu Batel, koja je sa 103 godine najstarija članica Udruge antifašista Labinštine, a vjerojatno i najstarija stanovnica Labinštine, posjetili su Severino Franković i Narčizo Ružić, predsjednik i tajnik Udruge, a pridružila im se načelnica Općine Glorija Paliska Bolterstein.
Batel zadnje dvije godine provodi u krevetu zbog ozljede pri padu, koja se zbog njene poodmakle dobi nije mogla operirati. Ovisna je o pomoći kćeri Marije,
ali bistar um i sjećanje ju ne napuštaju.
Rođena je 14. rujna 1910. godine u Filinima kod Prnjana u općini Barban kao prvo je dijete u obitelji s jedanaestero djece. Budući da je bila najstarija, nije išla u školu, nego je pomagala majci odgajati braću i sestre i ocu oko poljoprivrednih radova.
- Ja i moj otac smo delali do 120 tolitri vina, pet tolitri rakije, ispričala nam je.
Izrasla je u izuzetnu umješnu i vrijednu djevojku koji su mnogi htjeli oženiti. Njeno srce kucalo je za prvog susjeda, Antona Batela. Osim dvije kćeri, Marije i Ane, imali su i blizance, ali oni su umrli s devet mjeseci od zarazne bolesti.
- Je doša neki vrajži kašalj, osamnajs male dice u našoj okolici je umrlo! A bi hi bila radi zgojit, draga Majka Bojža!
Suprug joj je radio u rudniku pa se mlada obitelj preselila u netom izgrađenu Rašu. No, Anton je poginuo u velikoj rudničkoj eksploziji 1940. godine,
nakon čega je sama odgojila kćeri radeći na ekonomiji tj. poljima u Raškoj dolini te kao pralja i čistačica u rudničkim prostorijama.
U Narodnooslobodilačkom pokretu sudjelovala je pomažući partizane i to doslovno fašistima i Nijemcima pod nosom.
- Ja san pet kvintali šenice zvadila, svojima beči, i dopeljala za partizani, sjeća se jednog od tih događaja.
Naporan rad i rezultati kojima se okolina divi obilježili su njen život, bilo da je riječ o telcima na sajmu u Žminju, koje je ugojila još kao
djevojčica, ili vrtu u Raši koji je održavala dok je nije zadesila ozljeda.
- Ja bin kopala, ja bin delala, kaže ona.
To je ono što će joj u proljetnim danima pred nama najviše nedostajati. (R. SELAN)