Pred prepunim gledalištem na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku sinoć je praizvedena predstava "Aleksandra Zec", autorski projekt redatelja Olivera Frljića. Rađena u spomen na dvanaestogodišnju djevojčicu Aleksandru Zec ubijenu na Sljemenu 1991., a posvećena svakom djetetu, žrtvi rata, bilo gdje u svijetu, predstava je završila aplauzom koji je sablasno odzvonio pred praznom pozornicom.
Redatelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević okončali su, naime, predstavu minutom tišine i mraka, u kojem je svaki gledatelj bio ostavljen svojim mislima. Kad se upalilo svjetlo, pozornica je bila prazna. Jer projekt Olivera Frljića, iako žanrovski pripada kazališnoj umjetnosti, u biti je naša stvarnost. I tu glumačkom poklonu nema mjesta...
U predstavi su igrali Ivana Roščić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Igor Kovač, Nikola Nedić i Jurica Marčec te djevojčice Jana Mileusnić, Lucija Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić, članice kazališne radionice ZiM iz Rijeke. Autorski tim predstave još čine scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Sandra Dekanić i dizajner svjetla Dalibor Fugošić.
Na sam dan kazališne praizvedbe u foajeu Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku predstavljena je knjiga "Aleksandra Zec", u izdanju Međunarodnog festivala malih scena i HKD Teatra, koji je producent Frljićeva projekta. Predstavljanju knjige koja bilježi sve medijske reakcije na ubojstvu članova obitelji Zec, zapisnike iz sudskog postupka te kronologiju događanja posljednje 23 godine, govorili su autorica knjige Tamara Opačić, urednik Saša Milošević, Vesna Teršalić voditeljica Dokumente, redatelj Oliver Frljić, a razgovor je vodio novinar Ernest Marinković.
Na pitanje koja je ideja krenula prije – knjiga ili predstava – doznali smo da autori predstave nisu htjeli ponavljati neke fakte vezane uz slučaj ubojstva članova obitelji Zec, pa se objavom ove knjige svi relevantni podaci o slučaju - nalaze na jednom mjestu.
Urednik knjige je istaknuo da je gledao dvije ranije Frljićeve predstave koje se bave odnosom srpskog i slovenskog društva prema vlastitom zločinu – "Zoran Đinđić" i "2571" – i konstatirao da ih niti jedna zajednica nije do kraja razriješila, niti za to još uvijek postoji namjera.
Oliver Frljić je replicirao izražavajući svoje čuđenje da se u ovoj zemlji – gotovo dva desetljeća nakon rata – još uvijek žrtve dijele po nacionalnoj pripadnosti, što izravno ponižava žrtve.
- Predstava koju igramo govori o tome da niti zločin, niti žrtve – nemaju nacionalnost. Zato je ova predstava posvećena svoj djeci žrtvama rata, bilo gdje u svijetu, rekao je Frljić.
Prosvjed dragovoljaca
Dok se publika za pre,0mijernu izvedbu okupljala u foajeu HKD-a, ispred ulaza desetak dragovoljaca Domovinskog rata stalo je s transparentima na kojima su upozoravali na hrvatske civilne žrtve rata i broj poginule djece, između ostalog postavljajući pitanje: "Kada će hrvatske žrtve dobiti kazališnu predstavu". (S. HRIBAR, snimio D. ŠKOMRLJ/NL)