Trideset i peti znanstveno-strucni skup o povijesti Istre što ga organizira pazinska Katedra Cakavskog sabora ove je godine bio posvecen razdoblju francuske uprave u Istri. U Istri i Kvarneru francuska se vojna nazocnost bilježi još od 1797., no francuska uprava u ovim krajevima pocinje nakon što Požunskim mirom Napoleon dobiva mletacku Istru, koju pripaja svojoj Kraljevini Italiji; a nakon što 1809. pobjeduje Austriju, austrijski i mletacki dio Istre spajaju se u jednu upravnu cjelinu i Istra tada postaje dio Ilirskih pokrajina francuskog carstva sa sjedištem u Ljubljani. Ilirske pokrajine postoje od 1809. do 1813., medutim upravna se vlast reformira 1811., kada Istra postaje samostalna pokrajina sa sjedištem u Trstu.
Neposredne posljedice francuske uprave ogledaju se ponajprije u reformi sudstva, jer Francuzi proglašavaju jednakost gradana te oduzimaju privilegije plemstvu i Crkvi, medutim, buduci da zbog velikih ratnih nameta stanovništvo Istre u to doba trpi i veliki egzistencijalni udar, francuska vlast nije bila baš popularna i ceste su pobune, ohrabrene i engleskom pomorskom blokadom istarskih obala. Engleska ratna mornarica s glavnom bazom na Visu, medutim, cesto napada i obalne istarske gradove, a potice i gusarenje na sjevernom Jadranu, pa je tako od 1806. do 1809. zabilježeno trideset gusarskih napada na brodove istarskih vlasnika, uglavnom trgovaca, doduše bez izgubljenog života.
Mikrosliku o životu u opcini Draguc pod francuskom upravom predocio je Jakov Jelincic. Sacuvana arhivska grada nije potpuna ni obilna, no dokumenti ipak pricaju živopisnu pricu o prisilnim novacenjima, o tjeralicama za vojnim bjeguncima i simulacijama bolesti da se izbjegne vojska, ili o paranoji prema strancima (od opcinskih se nacelnika tražilo da izvještavaju o stranim državljanima, poglavito Rusima).
Maja Ceric je pak analizirala spise osam javnih bilježnika u opcini Vodnjan u vrijeme francuske uprave, dok je Slaven Bertoša proucio pulske maticne knjige iz istoga doba. Zanimljiva je demografska slika juga Istre u francusko doba: pulski kotar tada ima 11.393 stanovnika, opcina 4.199 duša, ali grad Pulu na samom pocetku 19. stoljeca nastanjuje jedva 813 ljudi. Iz matica se cita velika smrtnost djece, oko 46 posto umrlih djeca su mlada od deset godina, a samo je jedan Puljanin u to doba umro kao 80-godišnjak. Josip Orbanic iz Ljubljane govorio je o prometnicima u Ilirskim pokrajinama, istaknuvši da su Francuzi poceli graditi novu mrežu cesta u Istri, ali je nisu dovršili, vec je to iducih stotinjak godina cinila austrijska vlast.
Pater Alfons Orlic govorio je o pazinskom franjevackom samostanu u vrijeme francuske uprave. Tada je ovaj samostan pretvoren dijelom u kasarnu, a dijelom u vojno skladište, u njemu je ostao svega jedan redovnik, Nicefor Facchineti, koji je od 1791. do 1804. bio cak jedini franjevac u Pazinu. Tek nakon protjerivanja Francuza iz Istre 1813. redovnici se u vecem broju vracaju u svoj pazinski samostan i tu ponovno otvaraju školu, a na trgu pred samostanom je nakon posjeta cara Franje I. 1816. postavljen spomenik u spomen pobjede Josipa Lazarica i njegovih dobrovoljaca nad francuskom vojskom. Dvije topovske kugle iz toga doba, svaka teška tridesetak kilograma, i danas stoje na ulazu u samostanski vrt. Galiano Labinjan na kraju je govorio o školstvu u Pazinu krajem 18. i pocetkom 19. stoljeca, podsjetivši da su pazinski franjevci vodili pucku školu najmanje od 1781., da od 1816. takoder u samostanu djeluje pucka škola prema austrijskom zakonodavstvu, a od 1836. do 1873. franjevci vode i gimnaziju na njemackom jeziku.
Dogodine ce se Pazinski memorijal baviti jednom novijom temom: Pazinštinom šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeca.