Franc Arman: Vajka jeden po štajunima

Franc Arman (M. MIJOŠEK)
Franc Arman (M. MIJOŠEK)

Kad ga čovjek vidi, onako visokog i štanjog, zapitao bi se što jede. I ne bi se iznenadio doznavši da obožava kiseli kupus jer, kako veli vrijedna mu supruga Adriana, "nema nedije bez kapuza, najprije za marendu, a pokle uz fuže ili žbiriće sa šugon od domaće kokoše za ručak". Tako zdrav i ukusan obrok mora učiniti svoje, a pravi primjer tomu je poznati i priznati vinar iz Narduči, prekrasnog sela ponad rijeke Mirne, Franc Arman.

- Ma ja san van tipični Istrijan, volim isti, kuhati manje, ali za pretele vajk. Zimi često pripremam meso s krumpirima pod čripnju, naravno da još mora biti i kapuz kao prilog, a ljeti je to kapuz skuhan s divljači. Baš neki dan sam ubio jednog vepra pa smo ga odmah morali isprobati, veli uz dobroćudan smijeh naš domaćin.

Za razgovor ovih dana nije imao puno vremena. Svaki dan bio je na ATP-u u Umagu gdje je predstavio prilično stabilnu kolekciju svojih vina. Među njima i posljednje kreacije, kolekciju rozea, i onu "točku na i", pjenušac na bazi malvazije što ga je upravo u Umagu prvi put izložio sudu stručne javnosti.

Naš sugovornik inače voli sve jesti. Osim kupusa, najdraže su mu maneštre. Među njima posebno izdvaja stupanje, za lokalne neznalice to je ona sa sušenim i oguljenim kukuruzom. Izvanredno ukusna, gusta i okrepljujuća uz koju ide i stara izreka: maneštra od stupane trokinje sasma je drukčija od mlađe posestrine (bobići). A voli Franc i tjesteninu.

- Volin, volin anke fuže i žbiriće, ali moraju biti sa šugon, činjeno cilo jutro, veli. Ne dolaze u obzir nikakve pane i vrhnja, samo staro, klasično šugo koje može biti ne samo od kokoši, nego i od junca, ili divljači koje nikada ne nedostaje budući da je naš sugovornik stari lovac. Samo, vinogradi i podrum traže maksimalan angažman pa je sve teže naći vremena za lov.

Ljeti najviše voli povrće, i to u svim kombinacijama. Drage su mu peperonate i salate. Uz svaki obrok obavezno mora biti i velika terina salate koju Adriana začini njihovim maslinovim uljem i octom. I to obavezno sezonska salata jer, kako veli naš sugovornik, "ja vajka jeden po štajunu". Za slatko baš nije nadaren, ne voli kolače s kremama, a najdraže mu je nešto suho, kroštule ili paštine.

Za kraj još nešto o kupusu. Franc priprema kiseli kupus koji sam uzgaja i kiseli. I to u vrećama za kiseljenje koje su ga, veli, spasile jer je čisto (nema škarta, nema one grozne slane sluzi) i jednostavno. Treba slijediti samo običnu formulu: na sto kilograma kupusa dva kilograma soli. I to je sve. Da, i još nešto. Kakva bi to eno-gastronomska priča bila bez vina, zar ne? Franc uz svoje omiljeno jelo pije malvaziju, a Adriana teran. 

Kapuz s divljači

U veći lonac staviti meso divljači izrezano na manje komade da se kuha. Malo posoliti, dodati nekoliko listova lovora i papra u zrnu. Kada je meso napola kuhano, dodati kiseli kupus i kuhati dok nije gotovo. Po potrebi dodati malo maslinovog ulja ili zimi malo pešta. (V. MEDVEDEC)


Podijeli: Facebook Twiter