Dvije nove samostalne izložbe postavio je voditelj galerije Fonticus Eugen Borkovsky, predstavljajući dvoje mladih umjetnika različitih izražaja i pogleda. Lovorka Lukani iz Buja ima iza sebe 15 samostalnih izložbi na kojima je pokazala svoje domete u fotografiji, keramici i grafičkom izrazu. Samostalni fotografski projekt kojim se predstavlja u grožnjanskoj gradskoj galeriji pod nazivom "Vizualizacije stanja" nudi lirske doživljaje izvedene fotografskom tehnologijom. Umjetnica kadrove bilježi tehničkim pomagalima da bi kasnijom razradom oblikovala neuobičajenu prezentaciju sličnu slikarskom pristupu. Sve fotografije, svaka za sebe, imaju osmišljenu likovnu komponentu.
Posljedice mijene
- Na svim su radovima uhvaćene vizure kao posljedice mijene svjetla koje izazivaju kolorističke efekte. Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Lovorka Lukani, nižući svjetlosne promjene, problematizira mijenu kao vizualni događaj. Atmosfera svake pojedine fotografije odaje autoricu koja je zabilježeno snažno doživjela. Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje gradeći objekte, kao da ritual oblikovanja pretapa u propitivanje osobnog stava. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Umjetnica si daje oduška ekstravagantnim plasmanom - prostornim radovima. Tako pomiruje energetski kreativni naboj, decentni promišljeni rad i recentnost problematike kojom se bavi, rekao je na otvaranju izložbe Eugen Borkovski predstavljajući projekt Lovorke Lukani koja fotografsku tehnologiju koristi kao medij za izgovor osobne impresije stanjem stalnih promjena koje se događaju na svim područjima.
Lovorka Lukani je završila je smjer slikarskog dizajna u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, gdje je završila i tečaj za izradu umjetničke knjige na Međunarodnoj školi grafike. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Umaški i grožnjanski umjetnik Darko Brajković Đepeto Njapo u projektu "Egzistencija grize i polako nas žvače" predstavlja radove čiju okosnicu čine objekti sazdani od (ne)običnih stvari. Njima ostvaruje bizarne kombinacije. Izbor, konfrontacija materijala i izmjena smisla govore o umjetnikovom nomadskom pristupu kreativnom činu.
Artistička intervencija
- U postavu nalazimo ovješene prozirne, plastične vrećice. Pogled na sadržaj izaziva nelagodu. Razaznajemo ovalni predmet nalik na malu glavu s velikim ustima i naglašenim zubalom. Prepoznajemo porijeklo i standardno značenje 'materijala' - krumpir, gomolj koji predstavlja namirnicu od koje je preživljavala sirotinja. Artistička intervencija u korisni dio biljke daje dramatičnost jer se tamna kora poklapa s idejom kože i usana, a bjelina unutrašnjosti izdubljena je u oblike zuba. Ambalažiranje u obične najlonske vrećice i vješanje u prostor dodatno unosi tjeskobu. Osim što nas asocira na hipermarkete na koje smo osuđeni, na ugrize konzumerizma, može nas asocirati i na SF filmove u kojima ljudi, svedeni na određene dijelove tijela, bivaju hibernirani i koji se na umjetan način održavaju živima, predstavio je projekt Eugen Borkovsky.
Kod Darka Brajkovića i gomolj postaje medij, što nije neobično za tog stalnog eksperimentatora koji često iznenadi dosjetljivom tehnološkom izvedbom kojom se igra s promatračem. Darko Brajković Đepeto Njapo prve je kontakte s likovnim oblikovanjem ostvario u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Pohađao je klesarsku radionicu Siparis u ateljeu Janeza i Aleša Pirnata u Katoru (Umag). Sudjelovao u radu umaške galerije "Um-art" i drugim projektima. Izlagao je na mnogim selektiranim kolektivnim, samostalnim izložbama i multimedijalnim projektima, od kojih se izdvaja nastup u MSU-u u Zagrebu. Nagrađen je Prvom nagradom na 16. međunarodnoj izložbi minijatura u Zaprešiću (2013.). Zastupljen je u dokumentarnoj monografiji "Kronotop hrvatskog performansa" Suzane Marjanić. (Napisao i snimio Luka JELAVIĆ)