Fotografijom protiv nemira iz djetinjstva

Očeva fotografija s tada četverogodišnjom kćerkom Ednom na Marleri i donji autoričin pogled na isto mjesto
Očeva fotografija s tada četverogodišnjom kćerkom Ednom na Marleri i donji autoričin pogled na isto mjesto

Samostalna izložba fotografija pulske autorice Edne Jurcan, kćerke pokojnog fotografa i fotoreportera Eduarda Strenje pod naslovom "Tata i ja - objektivizacija jednog sjećanja" otvorit će se sutra u 20 sati u Institutu suvremene umjetnosti u Zagrebu. Otvorenju izložbe prethodit će razgovor s autoricom u 19 sati.

Intimna tema

Predsjednica Instituta i kustosica izložbe Janka Vukmir kaže da je tema izložbe Edne Jurcan vrlo osobna i intimna te da je autorica tu intimu odlučila staviti u racionalni javni prostor. Ona kroz tu izložbu, kako stoji u naslovu, objektivizira jednu intimnu priču, a zapravo je interpretira na jedan poetski način.

- Autorica hrabro predstavlja intimnu obiteljsku priču i stavlja je pred publiku. Izložba je stvarno intimna, a to je jedan proces koji nije lagan, niti umjetnički, niti osobno. Nije lagano izložiti vlastitu intimu i, naravno, uobličiti je smisleno u likovni medij. Sama izložba je tiha, intimistička i vrlo reduciranim likovnim jezikom priča svoju osobnu priču, kaže kustosica Vukmir.

Izložba se bavi odnosom oca fotografa i njegove kćeri, a osim što je fotografska, donosi memorabilije iz vremena provedenog s ocem, od obiteljskih fotografija, isječka iz kalendara do zajedničkog video snimka. Kroz formu četiriju triptiha, očeve fotografije prate kćerkine osobne fotografije koje je snimila na mjestima gdje su najviše voljeli provoditi vrijeme zajedno; kamo više nije odlazila nakon rastave roditelja i kamo se vratila tek 20 godina kasnije, nakon tatine smrti. Na ovom mjestu vrijedi citirati autoričin opis koncepta.

- Moje zanimanje za fotografiju započelo je tek nakon tatine smrti, što je doprinijelo da se kroz tri godine fotografskog rada neprestano pitam - zašto sam se fotografijom počela baviti tek tada? Pokušavajući pronaći odgovor na to pitanje svela sam vlastito iskustvo na dva događaja koji su ostavili traga na moje osobno kao i umjetničko odrastanje. Prvi događaj je rastava roditelja i tatin odlazak iz obiteljske kuće i prekid naših odnosa. Drugi događaj je tatina smrt. Kroz ta dva događaja došlo je do rađanja i suprotstavljanja jakih emocija koje su u jednom trenutku pronašle izlaz u obliku fotografije, medij kojim je tata cijelo svoje poimanje života prenosio ljudima. U tom istom mediju pronašla sam svoj način analiziranja i detabuiziranja vlastitih nemira iz djetinjstva, veli Edna Jurcan i zaključuje: "Bavljenje fotografijom pomoglo mi je da s odmakom gledam na stare zajedničke uspomene i objektivno priđem problemu. Biranje i slaganje obiteljskih fotografija daje mi stanovitu nepristranost koju sam dugo odbijala u suočavanju sa situacijom".

Nagrađivana autorica

Edna Jurcan, rođ. Strenja (Pula, 1982.) radi kao arhitektica u pulskoj zadruzi Praksa. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Veneciji na temu arhitekture grada Pule do 1850. do 1990. godine. Članica je Pulske grupe koja je predstavljala Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 2012. godine.

Bavi se fotografijom od 2013. godine, a do danas je sudjelovala na većem broju izložbi i fotonatječaja, na kojima je i nagrađivana. Među ostalim, u dva je navrata osvojila prvu nagradu na fotonatječaju u organizaciji Fotokluba Color iz Rijeke; prvu nagradu na fotonatječaju "Riblje oko PBF 2016." u organizaciji Pula Boat Faira, dok je 2014. godine bila finalistica na međunarodnom fotonatječaju "Fotografija godine BiH 2014". (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter