"Dan Uljanika", atletska utrka po dokovima pulskog brodogradilišta, danas je upisala svoju 35. "recku". Opet su kroz specifičan ambijent tvorničkih hala, dizalica i brodova u izgradnji zujale "Pčelice", raspršilo se uzduž i poprijeko brodogradilišta mnoštvo trkača svih generacija od kojih je, po već ustaljenom pravilu, najviše bilo onih najmlađih, a još jednu trkačku feštu zaključila je glavna utrka. Dva kruga ukupne duljine od 6.800 metara najbrže je, kao i lani, odradio koprivnički Riječanin Zoran Žilić i tako upisao svoj šesti trijumf na "Danu Uljanika".
Omilile su se Žiliću pulske "doppiette" te je nakon što je bio najbrži 2007. i 2008. godine te potom 2010. i 2011. godine, sada spojio 2016. i 2017. godinu. Poduplao je Žilić jučer Romea Živka i Dragu Paripovića, dvojac koji je u tri navrata prvi prošao ciljem na "Danu Uljanika". Živko je bio najbrži 1992., 1997. i 2000. godine, Paripović je slavio 1999., 2003. i 2005. godine, a onda je došao red na Žilića da počne prekrajati povijesne knjige i na tome, kako stvari stoje, ne misli stati jer je već najavio sljedeći susret za godinu dana.
- Vrijeme je opet bilo idealno za trčanje kao i lani, s kišicom koja uvijek dobro dođe da nas sve skupa malo ohladi. A o utrci što reći, super kao i svake godine s fantastičnom organizacijom i sve to skupa na kraju donese i dobar rezultat - rekao je Zoran Žilić neposredno po prolasku kroz cilj, a ono što nas je pritom posebno fasciniralo je činjenica da je u tom trenutku izgledao kao da je protrčao 68 metara, a ne sto puta dužu trasu. Jednostavno, čovjek se nije niti zadihao. - Kad smo krenuli držao sam se prva dva kilometra vodeće grupe, a nakon toga sam odlučio da odradim svoju utrku. Podigao sam tempo, konkurencija to nije mogla pratiti i to je bilo to.
Rekli bismo, jednostavno da ne može jednostavnije, a onda smo još jednom čestitali Žiliću i taman stigli vidjeti kako ciljem prolazi trkač koji nosi isti dres poput njegovog, onaj riječkog Kvarnera.
- Bilo je već sve dogovoreno da odem u Makarsku na državno prvenstvo, ali to se nekako izjalovilo i onda sam odlučio malo skočiti do Pule, da mi vikend ne prođe bez utrke. Bio sam ovdje i lani, mislim da sam osvojio šesto mjesto, sad sam završio drugi i što reći nego da sam zadovoljan - nije dvojio Luka Vuković, prvi do nedodirljivog Žilića koji mu je trener u klubu pa ga je možda, onako iz poštovanja, pustio ovaj put da pobijedi. - Ovaj je put bio bolji, no ima vremena za mene, dobit ću ga idući put.
Kad su se izredali Riječani, red je bio da i jedan domaći trkač prođe ciljem. I tu je sve bilo isto kao i lani, pa je ukupno treće mjesto i prvo s ove strane Učke osvojio pulski triatlonac Luka Grgorinić.
- Trka je bila odlična. Zadnjih mjesec dana praktički nisam trenirao, odradio bih tek jedan trening tjedno i s te strane sam došao bez ikakvog rezultatskog imperativa. Rekao sam samom sebi da ću prvi krug probati da vidim koliko mogu i držao sam tempo prva dva kilometra kad me Žilić prešao, a onda sam dalje kontrolirao utrku. Vidio sam koliko su ostali iza mene, kao što sam vidio dečka iz Kvarnera da dolazi i znao sam da će me prijeći te sam mu rekao da samo ide naprijed i proba nešto napraviti, a ja ću mu čuvati leđa. Na kraju sam ih uspio sačuvati i njemu i sebi - istaknuo je Grgorinić, priznavši da ne zna točno koja mu je ovo trka kroz brodogradilište. - Mislim da sam još uvijek ispod deset otrčanih utrka, no vjerujem da ću u godinama koje slijede nadmašiti tu brojku.
Kombinacija trčanja po kiši izgleda da najviše paše triatloncima, potvrdila je to i pobjeda Valentine Vitasović u konkurenciji nježnijeg spola. No, za razliku od najbržih muškaraca, ona uvjetima koji su vladali nije bila pretjerano oduševljena.
- Trka mi je bila dosta teška, padala je kiša i bilo je jako sklisko te sam s te strane morala dodatno paziti, dok je sve ostalo bilo jako lijepo kao i uvijek, zbog čega i trčim ovdje još od drugog razreda osnovne škole - otkrila nam je Vitasović, priznavši da nije bila previše opterećena taktikom. - Nisam si zacrtala nešto čega sam se striktno trebala pridržavati. Moja sezona triatlona je gotova te mi je ovo prvenstveno došlo kao jedan dobar trening.
Valentina Vitasović živi je primjer kako mnogi trkači odrastaju uz "Dan Uljanika", jer je lani osvojila treće mjesto u uzrastu djevojčica od 13-14 godina, a danas je slavila u glavnoj utrci među "velikim curama". No, kao što iz godine u godinu na dokovima stasaju neki novi klinci, isto se tako neke legende još uvijek ne daju. Najveća među njima definitivno je Josip "Bepo" Nadenić, najstariji sudionik utrke koji je spojio ugodno s korisnim te jučer odradio još jedan "Dan Uljanika" i ujedno proslavio svoj 84. rođendan. (Ivica CEROVAC)