Kako se nekad plelo košare, obradivalo vunu, loncarilo po starinski, sve to i puno više mogli su vidjeti svi oni koji su u nedjelju pohodili prijevoj Poklon na Ucki i petu godinu zaredom, na 922 metra nadmorske visine, uživali u baštini uckarskog kraja.
Uckarski sajam na spoju dviju županija nije tek obicna pucka veselica kakvih u Istri i na Kvarneru ljeti ima u izobilju. Fešta je to tradicije s dušom uckarskih gorštaka i prilika da se na jednom mjestu dožive sve cari Parka prirode Ucka.
Valjalo se naoružati strpljenjem jer posjetitelje iz Istre vec je u ranim poslijepodnevnim satima, zbog smjene turista, docekala kilometarska kolona ispred tunela Ucka, a potom i kolone automobila parkiranih uz staru cestu koja vodi preko Ucke pa je vecina, izuzev ranoranioca, trebala dobrano pješaciti do sajma.
Na omanjem platou, na gorskome prijevoju s kojega se otvaraju horizonti na Kvarner, suocili su se i s neocekivano toplim i sparnim vremenom. Uglavnom se stoga tražio spas u hladu stoljetnih uckarskih šuma.
Najomiljenija uckarska zabava još je uvijek poziranje na Boškarinu i Bakinu, autohtonim istarskim volovima, pravim grdosijama od gotovo 1.200 kilograma, no titulu maskote ovogodišnjeg sajma odnijela je devetomjesecna divlja svinja. Malo je tko propustio rijetku priliku pogledati ili slikati pripitomljenog vepra. Vepar Mico trckarao je za svojim vlasnikom Andrejem Mandicem iz Dobreca.
- Mico je pravi kucni ljubimac, poslušniji je od psa, svugdje ide sa mnom, rekao nam je Andrej dok je vepar škakljao njegova sina, šestogodišnjeg Paola Mandica. Vepar se okotio u Dobrecu, a Andreju su u lovackom društvu Kobac iz Lovrana, na pitanje što da ucini s njim, rekli da ga zadrži. Mico je cesto u dnevnom boravku Mandicevih, a malenom Paolu najdraži je kucni ljubimac.
Sajam je bio dobra prilika za upoznavanje starih zanata Uckara, ali i degustaciju domacih proizvoda od meda, domace marmelade, pršuta, proizvoda od sira, tartufa, puževa, mesnih proizvoda, vina i rakija, izloženih na štandovima 40-ak malih proizvodaca iz citave Istre.