Kada se sportskim žargonom za takvo davanje ekipe, za tu kolicinu uloženog truda i emocije kaže da su ostavili srce na terenu, nema te domace publike koja nece to cijeniti i koja nece pojedine slabije izvedbene poteze s pravom na kraju zametnuti pa i zaboraviti u ime onih svijetlih trenutaka.
A tih je trenutaka na ponovnom okupljanju kultnog - prvog pulskog punk rock benda Problemi, unatoc nimalo zahvalnom teretu koji za sobom nose "revivali" nakon toliko dugog izbivanja sa scene - bilo sasvim dovoljno da ih skoro tisucu okupljenih ljudi, nakon bisa i ponovnog sviranja dviju njihovih daleko najboljih pjesama, "Sranje" i "Grad izobilja", isprati iskrenim i dugim pljeskom.
I dalje s jakom karizmom, sugestivnim gardom pravog frontmena i razoružavajucom kolicinom dobre energije prednjacio je Marino Piuko, no lijepo je bilo na bini ponovno vidjeti sviracku zanesenost i posvecenost basista Maurizija Di Capue, gitarista Žarka Petrovica Pere, Borisa Kaligarica Kaligara i Rikarda Novaka Rikija te obojice bubnjara Miljenka Piuka i Vlade Mladina. Tko je pažljivije slušao, mogao je u eteru, tiho, ali cujno, mjestimicno cuti i solo pokojnog prvog gitarista Problema Valtera Dobrilovica Buce.
Terasa kluba Uljanik bila je preplavljena dobrim vibracijama i emocijama, a možda najljepši dio price je u tome što je koncert na jednom mjestu uspio okupiti stotine poznatih, a dugo, dugo nevidenih urbanih pulskih lica, kojima je ocito utjecaj Problema bio presnažan magnet i ulaznica za bar kratkotrajan povratak u ljepše, bezbrižnije i ispunjenije dane života.
S druge strane, dobro je što se koncert snimao, a i što su mlade manje upucene generacije, što medijski zadnjih dana, što na licu mjesta na koncertu, stekli bolji uvid u stvaralaštvo jednog pionirskog domaceg benda koji je koncem 70-ih i pocetkom 80-ih energicnim zvukom i socijalnim tekstovima utro put ne samo punk i novovalnoj, vec i široj rock, pa i društveno kritickoj sceni Pule.
I prije nego što su se upalila povratnicka svjetla, svatko dobronamjeran znao je da ce te dvije vjecne pulske punk himne, kakogod ih te veceri izveli, i dalje zauzimati pristojan dio srca brojnih pulskih generacija. No, iznad ocekivanja izveli su ih jako dobro, uvjerljivo, uvježbano, energicno.
Iako ce se naci i pokoji glas pokojeg mladeg obožavatelja kojemu je trebalo malo bržeg ritma, no svatko onaj tko je poslušao jedini dostupan demo materijal ovog benda iz 1978. godine, zna ce da su sinoc Problemi svoj najkvalitetniji dio ne toliko velikog opusa izveli prilicno vjerodostojno.
U tom smislu, nakon 32 godine od prestanka rada benda, koncert je dojmljivo otvorila pjesma "Sranje", uvodnom jakom ritam podrškom bubnjara Miljenka Piuka i cuvenom bas dionicom Maurizija Di Capue, a pogotovo je autenticno zvucao "Grad izobilja". Presporo je zvucala njihova treca najpoznatija pjesma "Momak ti si lud", nakon koje se dobrocudni Marino obratio i zahvalio autoru stihova Darku Vucinicu Vucku koji se nalazio u publici.
Premda je netko pametan zgodno ustvrdio da je pisati o glazbi jednako nezahvalno kao i plesati na arhitekturu, istina je da je manje dobro zvucao srednji sporiji dio koncerta s nešto klasicnijim i sporijim rock opusom Problema, koji ne spada u punk žanr, vec više u, ono doba razumljivo privlacan, pretenciozniji rock mainstream, poput pjesama "Mrzim ih" ili "Religija", dok su najbolji bili u punk-rocku, u što, pored spomenuta dva najveca hita, spadaju i pjesme "Jus" ili "Problemi", pa i "Rano je ustao", pjesma dobro natopljena Sex Pistolsima.
Dobrim se izborom pokazao energican i kreativan prepjev pjesme benda TV on the Radio "Wolf Like Me". Nastupu Problema prethodilo je polusatno punk zagrijavanje pulskog benda Pokret otpora.
Nije ovo bio klasicni "revival" koji za sobom, uz izvjesnu tugu zbog neuvjerljivog pokušaja vracanja u mladost, nosi kritike zbog iskljucive usmjerenosti na dizanje love na predstojecoj turneji. Ovdje nema turneje, niti te hladne racunice na racun stare slave nema, a nit je manjkalo vedrine, uz tek kratkotrajno popuštanje u srednjem, sporijem dijelu koncerta. To je bilo to, samo jedanput, s puno srca, s puno uloženog truda da se cim bolje prezentira duh i stvaralaštvo prvog punk rock benda u Puli, a time i Istri.
Nakon što je Marino zakljucio himnu "Grad izobilja" refrenom: "Ja živim u gradu, u tom prljavom gradu, u tom bolesnom gradu". Ljubav je ipak jaca pa nije mogao odoljeti, a da ne doda: "U tom predivnom gradu". (Tekst Zoran ANGELESKI; Snimio Neven LAZAREVIC)