Kada se tocno u podne druge nedjelje u rujnu oglasilo zvono sa zvonika, u starom gradu Buzetu otvorili su prolaz kroz Vela vrata. Glavni gradski ulaz iz 1547. godine vodio je ravno u prošlost, na pucku feštu kakva se uz blagdan Male Gospe na Buzeštini slavila na prijelazu iz 19. u 20. stoljece.
Ili, kako bi to rekli stari Buzecani: "Z bojžon milosti šindaka ud buzetskiga komuna Valtera Flegeta J'rickiniga i u ime rišpetiviga Konšilja ud Subotine pu starinski, u prva nedeja, pu Moli Sveti Mariji, u Storen grode utpret je Samanj pu starinski".
Privuceni zovom starine, drevni Pinguentum pohodilo je na tisuce domacih i stranih gostiju kojima je Subotina po starinski bila pravo otkrice. Nijemci, Talijani, Švicarci, Austrijanci prvi su put u životu imali priliku vidjeti pištrin za trkin, rucni mlin za kukuruz, star gotovo 200 godina.
- Meljemo moka za palenta od domacega belega trkina, rekao nam je "?ovani dobro znani, Ivan ja to ne skrivam, Majcan iz Paladini". Mnogi su se i sami iskušali u ulozi mlinara i zavrtjeli rucni mlin.
- Želimo pokazati kako se nekada živjelo. Prilika je to da se stariji prisjete mladosti, a mladi vide kako su živjeli njihovi nonici, rekao je Ivan Majcan.
Gdje se drugdje nego na Subotini mogu vidjeti tri generacije u zajednickog misiji izrade fuži; nona Andela Zugan, njena kci Nevenka Kocijancic i unuka Antonija.
Nona Andela porucila je mladima "da greju delati fuže, a ne da hi kipevajo", a Nevenka objašnjavala da manifestacija u Buzetu doprinosi ocuvanju tradicije. Na pitanje što za nju kao Buzecanku koja živi u Kašteliru znaci sudjelovanje na Subotini po starinski, Nevenka kratko uzvraca: "Povratak u mladost".
- Nešto nevideno, fešta je to s dušom, izvorna, topla i autohtona, komentari su i inozemnih novinara. Oduševljenje nije krio ni becki novinar Günter Traxler. U Austriji takoder ima slicnih manifestacija kojima se želi ocuvati i prikazati tradicija, no njima nije obuhvacen citav jedan grad. Traxlera i njegove kolege, kao i predstavnike gospodarske komore ugostio je Valter Nežic rodom iz Maruškici kod Buzeta.
- Cesto dolaze u naš restoran u Becu na tartufe pa im je želja bila upoznati kraj u kojem se skupocjene gljive pronalaze, rekao nam je Valter.
- Subotina je fešta koja se ne propušta. Prvi put bila sam lani, a ove godine poveli smo i prijateljicu, ispricala nam je Porecanka Lucija Frkoc dok smo zajedno na Fontani cekali u redu za autobus koji je vozio u stari grad. Jer u Pinguentumu, drevnom gradicu na brdu, u nedjelju su zatvorili promet. Posjetitelji su stoga imali dvije mogucnosti - pješaciti ili iskoristiti besplatan gradski prijevoz.
Desetu godinu zaredom Subotina po starinski pokazala je kako su živjeli, veselili se i zabavljali stari Buzecani. Prva je u grad ušla stoljetna sokolska limena glazba, a za njom se od podneva do ponoci slijevala prava rijeka turista željnih tradicije.
Subotina je nekoc bila središnja buzetska fešta i održavala se uoci berbe grožda, od subote prije Male Gospe do sljedece subote. Ponovno je oživljena prije deset godina, a vrlo je brzo osvojila srca ljubitelja tradicije, dobila svoje mjesto na turistickoj karti Poluotoka i osvojila prestižnu nagradu županijskog TZ-a Zlatna koza.
Brojni volonteri i žitelji starogradske jezgre, koji su se na poziv organizatora tradicijske manifestacije, Grada Buzeta, Puckog ucilišta i Turisticke zajednice, ukljucili u veliku povijesnu predstavu na otvorenom i ove su godine pokazali da im je, uz bedeme oko starog grada - samo nebo granica.
U Buzetu su vješto iskoristili povijesne adute, Zavicajni muzej i etno-magistralu starih obrta, gradsku pekaru s originalnom krušnom peci u autenticnoj zgradi na Baštionu, cešljarski obrt, staru gradsku kovacnicu, apoteku…
Na Trgu starih obrta radili su kovac, pletaci košara, izradivaci glazbenih instrumenata, na Loparu starinska tržnica s domacim proizvodima, na ugostiteljskim štandovima pripremala se maneštra, njoki, fuži, palenta… Starogradskim trgovima i ulicama šetali su šetaci u stiliziranim gradanskim odijelima i haljinama.
Moglo se susresti mužikante, kantadure, špacakamina, škovacina i pompjere, meštre, merkante, artidane, bitegare, pljockare i, baš kao prije stotinjak godina, zabaviti se uz gunjce, armonike trieštine i orkeštrine.
Svakog punog sata na jednom od trgova odvijali su se razliciti programi. Buzetski pucki teatar izveo je predstavu "Se i saku", nastupili su gosti iz Zajednice Talijana "Armando Capolicchio" iz Galižane te kvartet Veljak.
Predstavljena je slikovnica za djecu "Prica o Buzetskoj naušnici", Udruga Gaia iz Umaga izvela je ples po starinski, a održan je i koncert tradicijske glazbe. Otvoren je ?ardin za otroke s igrama od enbot, održana igra na pljocke, uprilicena intervencija ekipe prve pomoci...