Spiridion Gopcevich rođen je 1815. u Herceg Novom i umro je u Trstu 1869. godine. Bio je brodovlasnik i trgovac i za života je izgradio velebnu palaču u srcu trgovačkog Trsta, uz kanal Ponterosso. Jedna je to od najvećih i najljepših palača u gradu. Arhitekt Giovanni Berlan ukrasio je fasadu po uzoru na venecijansku Duždevu palaču, no na zahtjev vlasnika, dao je ugraditi četiri kipa koja prikazuju srpske junake iz Kosovske bitke iz 1389. godine. Tu je kip kneza Lazara, njegove supruge carice Milice, Miloša Obilića, koji je usmrtio sultana Murata, te djevojčice koja je prema predaji pomagala ranjenicima tijekom krvave bitke. Srpsko-venecijanski štimung prkosi vremenu: Spiridion je stekao ogromno bogatstvo i kao bogat čovjek izgradio je sebi palaču po osobnom ukusu, to je privilegij bogatih.
U toj je palači održan tršćanski dio 14. foruma Tomizza koji se danas preselio u Kopar, a sutra završava u Umagu: intelektualci (sumnjive figure), povjesničari, književnici, novinari, raspravljali su o Tomizzinim romanima i temi koja je u naslovu ovogodišnjeg foruma "Bolji život?".
Na kraju priče može se slobodno zaključiti da je Gopcevich proizvod svog rada i truda: kad se čovjek, hrvatski građanin, pita o boljem i sretnijem životu u Europskoj uniji (forum je dobrim dijelom posvećen tom skorašnjem događaju), vraća se pojmu rada kao temelju sreće i dostojanstva. Bez rada nema boljeg života, a neka se anđeli i đavoli pobrinu za onaj u grobu, s obzirom na to da u EU-u rad nedostaje, jednostavno ga nema, suvišno je pitati se za sreću pa čak i onu duhovnu, jer kad bi danas Gopcevich podigao osobni hram negdje u istom gradu, ili korak dalje u Sloveniji ili Hrvatskoj, netko bi mu ga vjerojatno noć kasnije unakazio. Fulvio Tomizza je umro 1999. godine, nije doživio krizu i ne znamo što bi zapisao.
Hrvatska ulazi u EU nakon više od dvadeset godina čekanja i krivudanja: pisac Predrag Finci govorio je na tršćanskom forumu o Odiseju koji je na jednak način dugo putovao. Hrvatska možda izgleda kao putnik koji je pretjerao s dužinom putovanja. Uz Fincija talijanski novinar Valerio Di Donato pita se u svom prilogu postoji li još danas "europski san" i je li sposoban ujediniti 500 milijuna Europljana različitih jezika i povijesti? Nema odgovora ili je odgovor implicitan u pitanju: bez sna, bez nade nema života...
Fulvio Salimbeni, profesor povijesti na sveučilištu u Udinama, govorio je o Tomizzinom odnosu s poviješću, znanosti koja proučava prošlost: ustvrdio je da je roman "Bolji život" odličan tekst kojim se može upoznati položaj i uloga crkvenih institucija u Istri 19. stoljeća. Tomizza je prema Salimbeniju bio izvrsni romanopisac koji je bio izuzetno cijenjen među povjesničarima, što je rijetkost.
Tršćanski dio foruma zaključen je koncertom grupe ArtIstra i mladog muzičara Tonija Bruna. U Kopru su, pak, o budućem, mogućem, "boljem životu" za sve nas govorili, među ostalima, Laura Marchig (Rijeka), Ahmed Burić (Sarajevo), Katarina Luketić (Zagreb), Bojan Krivokapić (Novi Sad) i Max Schiozzi (Trst). (Piše Elio VELAN)