...da su Franina i Jurina stariji od 140 godina, da su kao novinska rubrika plod svecenicke ideje te da na samom pocetku objave njihovih razgovora nisu izgledali onako kako ih pamtimo iz istoimenog kalendara, pa i Glasa Istre, vec kao dva vrlo jednostavno oslikana starca (na crtežu).
Jurinu i Franinu osmislio je izvjesni župnik Lustik (ime nam je nepoznato), poznat kao veseljak i šaljivdžija, koji je krajem srpnja 1871. iz Hrvatskog primorja stigao u Trst i povezao se s istarskim rodoljubima. Predložio je da se u Našoj slozi (izlazila je u Trstu i Puli od 1870. do 1915.) objavljuje razgovor istarskih seljaka o aktualnim temama, a kako je prijedlog prihvacen, tako je i odluceno da slikar i svecenik Ivan Baštijan nacrta vinjetu.
Osmislio je jednog seljaka u nošnji istocne Istre i drugog s Labinštine. Crtež je uskoro izrezan i u drvu za potrebe tiska. Prvi razgovor objavljen je 16. kolovoza 1871. godine na trecoj od cetiri stranice Naše sloge, a sprdao se s otvaranjem talijanskih škola u Lovranu i Voloskome.
Uskoro se sve cešce pojavljuje na drugoj stranici, a s pocetnih desetak novinskih redaka razgovori najpoznatijih Istrana narasli su na puni stupac.
Fenomen Franine i Jurine, te istarske institucije, jest da su im razgovori kroz 140 godina izlazili u raznim tiskovinama (a i na radiju), ponekad s pauzama, ali su autori uvijek bili zatajeni.
Tako su Jurina i Franina cesto doživljavani kao stvarni likovi, ponekad i pogrešno shvaceni kao likovi iz narodne predaje, a ne kao konkretan novinski projekt!
Ispocetka su se njihovi razgovori uglavnom bavili tegobama hrvatskih (slavenskih) narodnjaka koji su, medu privilegiranim talijanskim i njemackim stanovništvom, tražili svoja prava. Franina i Jurina, dakle, stvoreni su za potrebe oštre politicke satire, da bi im kasnije, ovisno o društveno-politickim prilikama, jezici cesto znali i otupjeti.
Prvotna Baštijanova vinjeta funkcionirala je u novinama i slijedecih 12 godina, da bi s prvim brojem Naše sloge u 1884. poznati starci izišli vizualno osvježeni. Sredinom 1880-ih sve ih cešce sa stranica istiskuju razgovori Luce i Mare, no ženska verzija nije polucila toliki uspjeh.
Urednici Naše sloge mijenjali su vinjetu Franine i Jurine još nekoliko puta tijekom 19. stoljeca, a s vremenom su bili sve bliži vizualnim rješenjima iz kasnijeg kalendara (prvi broj izišao je za 1922. godinu), kakva su se zadržala i u novije doba.