...da je zapovjednik Talijanske partizanske divizije "Garibaldi" Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije bio Istrijan Carlo Ravnich iz Štrmca u opcini Sveta Nedelja na Labinšcini.
U trenutku kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu 8. rujna 1943. na podrucju bivše Jugoslavije našlo se oko 300.000 njenih vojnika.
Samo se dio njih uspio preko mora vratiti u Italiju, dok je vecinu zarobila njemacka vojska i poslala u logore u Njemackoj. Ipak, oko 50.000 talijanskih vojnika prelazi na stranu jugoslavenskih partizana, ukljucujuci i dvije divizije "Venezia" i "Taurinense". U sklopu potonje nalazila se i artiljerijska grupa "Aosta" pod zapovjedništvom bojnika (maggiore) Carla Ravnicha.
Ravinch je roden 31. ožujka 1903. U mladosti je radio kao rudar u labinskim ugljenokopima, a 1923. je pozvan na služenje vojnog roka. Postavši casnik Prve pukovnije alpinske artiljerije sudjelovao je u ratu u Etiopiji, potom u kratkotrajnom ratu Italije s Francuskom 1940., pa s Grckom te u okupaciji Jugoslavije. Upravo su jedinice pod njegovim zapovjedništvom bile prve talijanske koje su okrenule topove protiv svojih dojucerašnjih saveznika Nijemaca i prešle na stranu partizana.
Pocetkom prosinca 1943. dvije divizije su spojene u jednu pod nazivom Talijanska partizanska divizija "Garibaldi". U novom ustroju bojnik Ravnich zapovijeda prvom brigadom. S njom sudjeluje u bici kod manastira u Ostrogu gdje je eliminirano gotovo cjelokupno vodstvo cetnickog pokreta u Crnoj Gori.
Zbog zasluga unaprijeden je u cin potpukovnika (tenente colonnello) te od lipnja 1944. preuzima zapovjedništvom nad cijelom divizijom. Na celu joj ostaje sve do povratka jedinice u Italiju u ožujku 1945. Za ratne zasluge odlikovan je Ratnim križem i Srebrnom medaljom. Nakon rata unaprijeden je u cin generala te postaje zapovjednikom alpinske brigade "Cadore". Nikad se nije vratio u rodni kraj jer je odbijao priznati novu politicku situaciju u kojoj je Istra postala dio Jugoslavije. Umro je 2. ožujka 1996. u mjestu Bordighera u Liguriji.
Zanimljivo je spomenuti da je, po vlastitoj tvrdnji, Ravnich iz fondova svoje divizije dao partizanima dva milijuna lira kojima je ljeta 1944. financiran put jugoslavenske delegacije u Napulj na susret s Churchillom, a dio tog novca vjerojatno je utrošen i za novu Titovu uniformu.