…da je medu istarskim otocicima i jedan s morskom rupom pri sredini, koja iz zraka izgleda poput lokvice u kamenom grotlu. Rijec je o otocicu Banjol u lijepom rovinjskom arhipelagu, oko jedne nauticke milje zapadno od Zlatnog rta i otocica Sv. Katarina.
Na "vanjskoj", zapadnoj strani Banjola je špilja koja je dijelom ispod morske razine, oko pet metara dubine, te se uvlaci u otocic postajuci plicom. Na kraju podmorske jame je tunel, dovoljno širok da može proci i opremljeni ronilac, kroz koji se izranja u plicak, otvor velik tek koji metar, oivicen strmim stijenama.
U nj se, naravno, može i pješice, zapravo veruci se po kamenim strminama. Ova prirodna atrakcija omiljena je destinacija ronilackih izleta uz središnje priobalje zapadne Istre.
Inace, Banjol po formalnoj klasifikaciji nije otocic, nego tek hrid - površina mu je manja od hektara i iznosi 7.240 cetvornih metara. Talijansko ime mu je Bagnole, a spominje se i kao Isola (dei) piloti, otok peljara, negdašnjih rovinjskih moreplovaca specijaliziranih za vodenje brodova na ruti prema Veneciji.
Doduše, talijanski geograf i putopisac Giuseppe Rosaccio (16. i 17. st.) donosi u radu "Viaggio da Venetia a Costantinopoli" kartu Rovinja na kojoj je Scoio de Peoti (ven. otocic pilota, peljara) zapravo otocic Sv. Katarina, što je i logicnije jer na njemu su peljari mogli imati bazu, a na strmom i malom Banjolu teško.
Medu Rovinježima Banjol je posljednjih desetljeca popularno zvan i Sete pei (Šetepej), doslovce: sedam dlaka, što se povezuje s vedutom njegova grebena na kojem strši nekoliko borova.
Ona je sada malo drugacija jer je unatrag desetak ljeta vecinu tih stabala pocupala pijavica, tromba marina. Prije nekoliko godina otocic je ponovno pošumljen boricima.