…da su u 17. i 18. stoljecu u istarskim gradovima pod mletackom upravom još postojale drakonske kazne za razna nedjela, poput odsijecanja ruke za kradu, vješanja za razbojstvo te odrubljivanja glave za ubojstvo. No, kazne su rijetko izvršavane jer su zlikovci koristili neprijateljstvo izmedu Venecije i Austrije i bježali s jedne na drugu stranu granice. Raširena razbojstva u Istri i fenomen brojnih zlocinackih skupina bili su karakteristicni za mletacki dio Poluotoka pa su se negativci od vlasti, koje nisu znale stati na kraj kriminalu, cesto sklanjali pod okrilje austrijskog dvoglavog orla. Tek u drugoj polovici 18. stoljeca Venecija i Austrija pocinju rješavati problem prebjega ogrezlih u kriminal te im ni prelazak granice više nije garantirao izbjegavanje kazne. Dolazi i do zanimljive suradnje radi cuvanja politickog mira pa austrijska uprava u pojedinim slucajevima cak i uspijeva isposlovati kod Venecije konfisciranje imovine osudenika za razbojstva pocinjenih na austrijskoj strani, ne bi li se namirili ošteceni carevi podanici.
Korijeni raširenog kriminalnog djelovanja u Istri nalaze se u teškoj neimaštini stanovništva u 16., 17. i 18. stoljecu, cestim ratnim sukobima, vrlo oštrim propisima za sitna nedjela na koja je prisiljeno siromašno stanovništvo te doseljavanju stanovništva koje se isprva nije uspjelo prilagoditi novoj okolini, nimalo nalik obecanoj zemlji. Treba znati da su pljacku preko granice medu stanovništvom isprva poticale upravo mletacka i austrijska vlast, u jeku ratnih sukoba u 16. i 17. stoljecu. (Z. STRAHINJA)