...da kastavska Crekvina, odnosno ruševine velike isusovacke crkve iz 18. stoljeca, kao rijetko koji sakralni objekt krije puno nepoznanica i apsurdnih situacija, pa i taj da kroz njen prezbiterij prolazi kolni put za šumu Loza.
Poznato je da je pulski biskup Ivan Andrija (Giovanni Andrea) Balbi 19. srpnja 1769. dozvolio gradnju crkve sv. Marije na mjestu prethodne, ali je puno nagadanja vezano za završetak, odnosno nikad završenu gradnju. Naime, još ima spora je li crkva bila sagradena pa srušena ili je njeno gradilište napušteno.
Gradili su je isusovci koji su vladali Kastvom do ukinuca reda 1773. pa se vjeruje da je nametnuti teški rad na gradevini Kastavcima tada i ukinut. Kao drugi razlog za prekid radova navodi se loša financijska situacija isusovackog reda, kojoj je navodno doprinijela i gradnja tako velikog zdanja.
Postoji i verzija da je vec izgradena crkva srušena u jednom od potresa koji je u 18. stoljecu pogodio kastavsko podrucje. Ni jedna od tih prica zapravo ne objašnjava zašto taj objekt nije priveden svojoj svrsi. Možda se zato u narodu još cuva legenda o udovici koja je crkvu proklela jer je bila prisiljena na teški rad na gradevini umjesto da skrbi o svojoj gladnoj djeci.
Intrigantan je podatak da je barokna crkva sv. Marije trebala imati površinu od cak 1.500 kvadrata i bila je predvidena za 4.000 vjernika. Iako je Kastav tada važio kao središte liburnijskog kraja, teško je reci otkud potreba za tolikim sakralnim objektom.
Crekvinu su suvremeni Kastavci pak koristili kao parkiralište, a vec neko vrijeme zanimljiva je kulisa ljetne pozornice za razne kulturne programe. Put kroz prezbiterij probijen je 1905., a danas je sastavni dio posljednje dionice Europskog pješackog puta E-6 koji povezuje Baltik s Jadranom. (Z. STRAHINJA)