... da mnogim fotografijama Pule i okolice poznatog carskog i kraljevskog te mornarickog fotografa Aloisa Beera (1840.-1916.) uz panoramu dominira jedna anonimna osoba. Taj misteriozni gospodin, nikada u središtu fotografije, u tamnom ili svijetlom odijelu, cesto sa štapom, kišobranom ili suncobranom te s kapom ili polucilindrom, pretpostavlja se, upravo je autor fotografija.
Beer bi, vjerojatno, namjestio aparat koji je snimao pod dugom ekspozicijom i zauzeo nenametljivo mjesto pred objektivom. Zanimljivo je da to nije cinio samo kada mu je nedostajala živa osoba u kadru, jer postoje fotografije Pule kojima dominiraju razne osobe s ulice lica uprtog u objektiv, dok bi misteriozni pozer zaklonjenog lica kao slucajno prošetao slikom.
Možda je Beer samo udovoljavao vlastitoj taštini, poput Alfreda Hitchcocka, koji bi se na sekundu-dvije pojavio u nekom od svojih filmova? (Z. STRAHINJA)
***
... da se karatadom (mlet. caratada) nazivala obaveza posjednika volova da sudjeluju u prijevozu drvenih trupaca od šume do morskih luka u Istri namijenjenih mletackom arsenalu kao sirovina za gradnju ratnih i trgovackih brodova. Suštinski, karatada je bio konvoj zaprežnih kola, organiziran za transport drvene grade, prvenstveno hrastovine, iz šuma do karigadora (obalnih tovarišta, pristaništa, naziv sacuvan i u toponimu Karigador kraj Dajle).
Bila je to jedna od najtežih obaveza istarskih seljaka zbog koje nisu mogli obavljati svakodnevne kmetske poslove i ispunjavati obaveze prema feudalcima. Karatade su pak bili oslobodeni ostali vlasnici volova na Poluotoku, poput svjetovnih i crkvenih feudalaca, seoskih župana, gospode, gradana i tzv. novih doseljenika.
O ovoj temi Tršcanin Silvio Facchini, rodom iz Livada, napisao je i tiskao 1997. godine knjigu "La grande carratada istriana". (Z. S., G. P.)
***
Mjesec na izmaku vecim dijelom nije, s aspekta prosjecnih temperatura, opravdao studeno ime. Doduše, studeni nije zimski nego kasnojesenski mjesec, pa mu je prosjecna temperatura u istarskom priobalju oko 10, a u unutrašnjosti izmedu sedam i 8,5 stupnjeva Celzija.
Dnevne temperature ispod nule su razmjerno rijetke, pa je, prema podacima iz "Istarske meteorološke škrinjice" Milana Sijerkovica, u Puli najniža zabilježena 29. studenog 1973. i iznosila je minus 3,6 stupnjeva Celzija.
U Pazinu je bilo i hladnije, pa se 25. studenoga 1975. živa spustila na minus 10,5 stupnjeva. Bio je to jedini slucaj da je u Istri zabilježen ledeni dan, s temperaturom ispod minus 10, ali ni taj nije bio studeni dan jer se najviša dnevna temperatura ipak digla iznad ništice.
Iako nije medu tri najhladnija mjeseca, studeni u Istri ima još jedan slican opisni naziv - u nekim ga dijelovima unutrašnjosti zovu i mrzal.
Kad smo kod naziva, najcešci su novenbar (novembar) te martinšcak (martišnjak, martinjski...) po omiljenoj Martinji, odnosno blagdanu sv. Martina. Zabilježen je i naziv katarinski, po blagdanu sv. Katarine Aleksandrijske (Kate) koji pada 25. studenog. (G. PRODAN)