Vinko Mladineo, 68-godišnji direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku ucinkovitost, podnio je, kako se doznaje, žalbu na odredeni mu jednomjesecni pritvor. Jedino nedjelo zbog kojeg se, službeno, sumnjici Mladinea, jest izvlacenje 5,6 milijuna kuna iz Fonda prema Fimi-mediji, no kako se neslužbeno može cuti, suradnja s Nevenkom Jurak samo je vrh sante leda po kojoj bi istražitelji trebali udarati.
Mladineo, blizak prijatelj Ive Sanadera, diplomirani je pravnik iz Splita koji je dolaskom Sanadera na vlast 2004. postao direktor novog Fonda za zaštitu okoliša, te ponovno 2008., makar je vec tada zadovoljavao sve uvjete za odlazak u mirovinu. Dotad, zahvaljujuci povratu plasticne ambalaže i kojekakvim drugim naknadama za okoliš, koje placaju gospodarstvenici i gradani, Fond je vec postao profitabilna državna agencija i ugodno mjesto za uhljebljenje.
Osmišljena špranca
Dok je 2005. zapošljavao 33 ljudi od ukupno njih 59 predvidenih sistematizacijom radnih mjesta, danas ih broji 124, a u šest godina na administraciju Fonda potrošena su ukupno 232 milijuna kuna. Od 2004. do kraja 2009. Fond je zaradio 4,6 milijardi kuna, pri cemu je samo od ambalažne naknade prikupio 2,12 milijardi kuna, a od naknada koje se, na ime zaštite okoliša, placaju prilikom registracije auta, još 1,23 milijarde.
No, dok je od ambalažne naknade u Fond stigla 2,1 milijarda kuna, u tom je periodu na poslove s ambalažom potrošeno 2,8 milijardi kuna, pa ce se istražitelji vjerojatno pozabaviti i tim minusom od 700 milijuna kuna, koji je negdje morao završiti.
A dok su gradani i gospodarstvo uredno placali svoje ekološke namete Fondu, drugi su se, po dobro osmišljenoj špranci, bogatili. Prije nego bi neki okolišni pravilnik u Vladi uopce bio donesen, kao na primjer onaj o sakupljanju i oporabi ambalažnog otpada, vec bi pocela gradnja proizvodnog pogona koji ce se tim otpadom baviti.
Tako je bilo s, primjerice, tvrtkom BBS u Novom Marofu, prvim pogonom za reciklažu plastike u vlasništvu bivše saborske zastupnice HDZ-a Barbare Bešenic, koja se, kako je vec ranije pisao Novi list, nalazi pod sumnjom da je državi uzela 80 milijuna kuna, zatajivši preradu 3.700 tona PET ambalaže.
Unosan posao
Barbara Bešenic se, zahvaljujuci prijateljskim kontaktima u Ministarstvu zaštite okoliša i Fondu, prva u Hrvatskoj 2006. pocela baviti recikliranjem PET ambalaže, a za taj se posao pripremala i prije nego je Pravilnik o ambalažnom otpadu uopce donesen. Kad se 2005. pravilnik poceo pripremati, Bešenic je vec pripremala i svoj pogon.
U prosincu te godine je od Fonda za razvoj dobila cetiri milijuna eura te još tri milijuna kuna od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku ucinkovitost, a od države je cijelo vrijeme, kao poticaj za rad, prikupljenu staru ambalažu otkupljivala po 60 posto manjoj cijeni od tržišnih, što nam je nedavno potvrdio i Mladineo.
Opcenito, za programe i projekte oporabe i iskorištavanja vrijednih svojstava otpada Fond je isplatio desetke milijuna kuna tvrtkama za preradu plastike, guma, papira i ostale sirovine, te se namece pitanje tko iza tih tvrtki stoji, tko im je pokrovitelj, i zašto od države jeftino dobivaju sirovinu za rad, po cijenama daleko ispod tržišnih.
Osim toga, država im, preko Fonda, subvencionira i kamate na kredite te isplacuje novac unatoc dugovima u kojima se neke nalaze. Reciklažerima se ambalaža, cije je sakupljanje placalo gospodarstvo, prodavala preko Fonda za svega 50 eura po toni, a oni bi je onda van izvozili, samljevenu, za 400 eura.
Preispitati sanacijske poslove
Hrvatske eko-udruge vec su prije tri godine protiv Vinka Mladinea
podnijele prijavu, i to zbog, kako navodi Vjeran Piršic iz Eko-Kvarnera,
razloga daleko ozbiljnijih nego što je slucaj s Fimi-medijom.
Preispitati treba, kaže, sanacijske poslove Fonda jer su svi radeni po
istoj špranci - namjesti se natjecaj, a posao onda prenapuše.
Tako
je sanacija igrališta u Vranjicu, prvotno procijenjena na pet i pol
milijuna kuna, narasla do nevjerojatnih 60 milijuna, a sanacija Tvornice
glinice u Obrovcu, procijenjena na 56 milijuna kuna, navodno je skocila
na 240. U preskupim su sanacijama, navodi Piršic, u pravilu uvijek
sudjelovale iste tvrtke - zadarska Sirovina odlagalište, IGH i APO.