Znanstveni skup "Eduard Calic - licnost, djelo i njegovo vrijeme" održan je u petak prijepodne u Sveucilišnoj knjižnici u Puli, drugog dana rada 36. izdanja Susreta na dragom kamenu. Na skupu posvecenom obilježavanju 100. obljetnice rodenja istaknutog istarskog povjesnicara sudjelovali su istaknuti povjesnicari.
Što je s antifašizmom u Italiji, upitao se svojim izlaganjem priznati slovensko-talijanski povjesnicar Jože Pirjevec.
- Popularnost fašizma u toj se državi ogleda kroz tri cinjenice: svjesnost naroda da je taj pokret modernizirao Italiju te time prenosio pogodnost života na mnoge ljude, zbog cega je i danas Mussolini prilicno popularan na jugu; zacjeljenje rane koja je sto godina otežavala život talijanskom narodu te naposljetku realizacija imperijalne ambicije talijanskog naroda, koji je zadržao mitove Rimskog Carstva i Serenissime, pojasnio je Pirjevec.
Upozorio je nadalje na izostanak stvarnog poraza Italije u Drugom svjetskom ratu, kao i na istarsko pitanje u vrijeme poslijeraca, pa i cinjenicu da ni jedan od fašistickih zlocinaca koji su bili na Balkanu nije osuden.
- Fašisticka je stranka prestala djelovati u svojem konstitucionalnom smislu, ali ona je još uvijek živjela pod krovom Movimento Sociale Italiano i njihovim simbolom Mussolinijevog križa, naglasio je Pirjevec i dodao da nije bilo dvojbe da je fašizam u Italiji nastavio svoj kontinuitet.
Dotaknuo se takoder teme fojbi, kao i, u tom kontekstu, jugoslavenskog genocida, oko cega su se prvi put i iskljucivo složile talijanska ljevica i desnica.
- Tako je i danas, kada se još uvijek ogleda propagandna politika ciji je cilj ukazati na to da su Slovenci i Hrvati genocidan narod, istaknuo je Pirjevec te napomenuo da je u tom zakljucku talijanska politika našla kohezivnu moc za ujedinjenje talijanskog naroda uslijed velike krize.
- Takvim su postupcima došli do pitanja granice, porucuje Pirjevec i veli da se o antifašizmu, zbog svega toga, može malo reci.
- Situacija je generalne krize, ne tek ekonomske, vec i moralne krize talijanskog naroda i Italiji svakako treba risorgimento (preporod). Ostaje, medutim, pitanje tko ga može pokrenuti, zakljucio je Pirjevec.
Ivo Goldstein posvetio se pitanju revizionizma kao historiografskom pokretu s naglaskom na Hrvatsku, istaknuvši da se na našim prostorima posljednjih 20 godina snažno nastoje osporiti neke cinjenice i istine o NDH i ustaštvu, kao i minorizirati, relativizirati i banalizirati tragicni zlocini.
- Historiografski revizionizam u državama zapadne Europe i SAD-u je prakticki mrtav, rekao je osvrnuvši se potom na hrvatsku situaciju '90-ih godina kada je došlo do apsolutne fetišizacije ideja, anomalije i retardacije, a shodno tomu i izvrtanju povijesnih istina, prešucivanju, lažima, pa cak i prikazivanju NDH u relativno pozitivnom svjetlu.
Neizbježno je bilo Goldsteinu citirati Tudmana, prema njegovom mišljenju, kljucnog revizionista, pa i postaviti pitanje ciji odgovor usmjerava k jedinoj, nepobitnoj istini: "Je li NDH bila na krivoj ili na pravoj strani?"
- Ukoliko se slažemo da je ona bila na krivoj strani, onda možemo razgovarati o svemu, pa i o Bleiburgu i Hirošimi, no ako se odgovorom izmotava, znaci da je rijec o revizionizmu, upozorio je Goldstein.
Govorio je i o historiografskoj pornografiji i njenim uzrocima, no i o primjeru Istre, koja je, veli, dobro postupila prilikom zabrane koncerta Thomsona u pulskoj Areni jer rijec je o "promotoru revizionizma i ustaštva". U zakljucku je upozorio na nedostatak sustavnog znanstvenog istraživanja temeljenog na arhivskoj dokumentaciji nauštrb plitke publicistike.
U zanimljivom predavanju o ratnim zlocinima SS-a za njihovog zapovjedništva nad Pulom 1943. i 1944., uz projekcije autenticnih fotografija, povjesnicar Darko Dukovski detaljnije je osvijetlio SS-ovca Obersturmfuehrera Helmuta Prascha, povjerenika SS-a za Pulu te zapovjednika policije i obavještajne službe. Unatoc zlocinima, doživio je duboku starost i umro 1996., dobivši prethodno visoko austrijsko odlikovanje za njegov poslijeratni kulturni doprinos.
U Puli je Prasch unesrecio mnoge istarske obitelji. Medu ostalim zlocinima, kao odmazdu zbog ubojstva beskrupuloznog talijanskog poliziotta u Štinjanu, naredio je smaknuce 21 taoca iz pulskog zatvora, koji su pobijeni u šumi Paganor na Velom Vrhu, a ta šuma danas više ne postoji.
Inspirativna predavanja imali su i Igor Jovanovic i Igor Šaponja, koji su se posvetili Eduardu Calicu i drugim Istranima u njemackim koncentracijskim logorima, kao i moderator skupa Danko Plevnik, koji se prisjetio osobnih iskustava prijateljevanja s Calicem. Davor Mandic govorio je o istarskim fojbama i nastanku mita o tim pojavnostima. Na koncu skupa Mirko Uroševic je podsjetio na intervju koji je za Vjesnik radio s Calicem 1969. i naglasio da je dio razgovora prenio i veliki britanski Daily Mirror.