Podržavamo stav predsjednika Italije Giorgia Napolitana, izrecen u povodu Dana sjecanja na fojbe i žrtve egzodusa, da je sjecanje nužno, ali da države ne smiju biti taoci povijesti, te držimo i da je njegovo nekomentiranje zastupnicke inicijative neofašisticke iredente o oduzimanju odlicja Titu službeni stav talijanske države.
Ocito je da je nedavni susret trojice predsjednika u Trstu imao dostojnu težinu i da su izgladene nesuglasice koje su se ranijih godina potencirale, na što smo i tada oštro reagirali. No, i dalje necemo šutjeti i miriti se sa stavom Finija i Menije o genocidu i slicnim kvalifikacijama koje nam se pripisuju u borbi za nacionalno i svako drugo dostojanstvo pred fašistima koji su godinama u Istri otvarali i punili fojbe, a danas ih pripisuju nama, rezolutan je predsjednik Saveza antifašistickih boraca Istarske županije Tomislav Ravnic.
Repovi u veljaci
Posebno istice repove povijesti koji se vuku pocetkom veljace i upozorava na to da po pitanju fojbi u Istri nije bilo šutnje, vec se o njima pisalo, govorilo, raspravljalo i istraživalo, što samo potvrduje spremnost javnosti da sve relativne cinjenice budu poznate, ne bi li se iz njih mogli izvuci pravi zakljucci. Podsjeca takoder da je prije desetak godina u Rimu državni odvjetnik Pititto podigao tužbe protiv Ivana Motike, Oskara Piškulica i Avijanke Margitic, no rimski ih je sud oslobodio, a iza svega stajao je Luigi Papo, zapovjednik fašistickog garnizona u Motovunu, koji nikada nije procesuiran.
- Dakle, ono na cemu neofašisticka iredenta ustrajava je optužiti nas za svoja zlodjela i tako uljepšati svoju prošlost i skinuti odgovornost za ono što su cinili Hrvatima i Slovencima još od 1918. pa do pada fašizma. Ponavljam, problem se vuce i zbog toga jer Italija poslije rata nije imala svoj Nürnberg i nije bilo sudenja s njihove strane za ratne zlocine u ovim krajevima, što je i UN tražio. Mi i danas imamo popis 808 ljudi protiv kojih se morao voditi sudski proces, ali prvi poslijeratni ministar pravosuda u Italiji Tagliatti molio je Tita da ne inzistira na tim procesima i kažnjavanju zlocina, što je on i poslušao.
Tada je svugdje, pa i kod njih, vladala glad, ratne traume i nemirenje - koje traje do danas - s cinjenicom da su Istru zauvijek izgubili. Takoder, treba se sjetiti da je jedan od bivših talijanskih predsjednika Cossiga svojevremeno preporucio Tršcanima da podignu spomenik Titu zbog zasluga u pobjedi protiv nacizma i oslobodenja cijele Julijske krajine, od Udina do Rijeke, koju je Hitler toliko želio kao dio velikog Reicha, istice Ravnic.
Ocito se ovogodišnje obilježavanje Dana fojbi poklopilo i s inicijativama u Hrvatskoj o istraživanju, javnoj raspravi i procesuiranju poslijeratnih zlocina, što od nas ocekuje i Europa i koje je jedan od uvjeta za zatvaranje poglavlja 23. Pitam Ravnica kako na to gleda, kao i na dogadaje s politickom konotacijom koji se vuku i od Domovinskog rata.
- Nitko normalan ne smije braniti zlocin, ali povijest se ne smije stalno revidirati. Nemam ništa protiv da zlocini istraže, ali ne da se sve jame i žrtve u njima pripisuju samo jednoj strani. Pokret otpora i borba za oslobodenjem od fašizma i nacizma ne smije se stavljati pod sumnju svekolikih ratnih gubitaka i možebitnih osveta, razracunavanja zbog starih dugova ili poslijeratnog kaosa u kojemu su stradali svi. Medu kostima koje kriju fojbe ili jame kosti su žrtava koje je krvavi rat ostavio za sobom. Pa, mi još tražimo tragove dvije tisuce naših suboraca, za koje i danas ne znamo gdje su baceni ili pokopani, a da ne govorim o onima koji su završili u logorima.
Neka kažu imena
Broj od 286 žrtava u fojbama u Istri mi ne krijemo i tocno se zna da su u njima završili okorjeli fašisti. Takoder se zna za Prijeki sud u Pazinu, koji je bio narodni sud i gdje se tražilo da se kazne oni koji su odgovorni za smrt više od dvije tisuce naših ljudi koji su stradali u samo osam dana. Opet cu ponoviti da smo za svako istraživanje i pozivam one koji u nas stalno upiru prstom da nam kažu imena i prezimena tih stradalih, a mi cemo im odgovoriti imenima onih koji su zlocine cinili a nisu za to odgovarali - zbog politike ili necega drugoga, svejedno je. Što se tice Tita i zahtjeva za oduzimanjem odlicja, mogu samo reci da on o fojbama nije znao ništa, kao što mnogi od nas nisu mogli znati što se dešavalo na širem teritoriju bivše države, kaže Ravnic.
Podsjecam da je svako uzimanje pravde u svoje ruke zlocin pa ako je netko stradao bez suda i izvan borbe, to i danas izaziva osude i sudenja te se to ocekuje i za dogadaje poslije Drugog svjetskog rata. Ravnic odgovara da svaki jednostran pristup tome nije dobar, a još je gore licitirati brojem žrtava, što sada cine u Italiji, i baš na primjeru Bazovice objašnjava da ne prihvaca tvrdnju da je netko stradao samo zato što je Talijan, vec kao pripadnik fašistickih formacija i to od talijanskog pokreta otpora, te da oni s time nemaju ništa.
- Pa nismo valjda mi Mussolinija objesili u Milanu, za što bi nas, da mogu, isto optužili. O tom problemu, uostalom, najbolje svjedoci jedan naš suborac protiv fašizma, predsjednik Saveza partizana Trevisa Umberto Lorenzoni, koji je ne jednom rekao i napisao da mnogi uzroci ovakve povijesne interpretacije dolaze od toga što je celnicima fašisticke vojne uprave s ovih prostora, poput generala Roatte, Robottija, Gambore, Pirzija, Birolija ili namjesnika za Dalmaciju Francesca Giunte te Bastiannija, Graziolija… trebalo, a nije, biti sudeno za ratne zlocine. Da jest, danas bi drugacije pisali i govorili, i nisam siguran da bi narucivali cak u Hollywoodu, koliko cujemo, film o fojbama koji ce snimiti.
Što se tice Finija i njegovih istomišljenika poput Menije, koji su izjavili da ce kada Hrvatska ude u EU zatražiti da im se vrati Istra, podsjecam ga, kao i sve koji tako misle, da se Istra krvlju izborila za svoj nacionalni identitet i prikljucenje matici domovini te da je u daleko složenijim vremenima i opterecena svime ovime o cemu smo razgovarali znala referendumom odluciti gdje joj je mjesto, a to bismo potvrdili i danas i sutra. U to ne sumnjam i baš zbog toga se zalažem za istinu o nimalo lijepoj povijesti koja nas je na ovom istarskom tlu pratila, ali usprkos svemu opstali smo kao narod, jezik i kultura.