Jučer je Italija nizom svečanosti obilježila dan sjećanja na istarski, riječki i dalmatinski egzodus i na žrtve fojbi, pridržavajući se zakona iz 2004. godine kojim je 10. veljače, dan potpisivanja Mirovnog ugovora između Italije i tadašnje Jugoslavije, proglašen danom spomena na, kako se izrazila talijanska državna televizija RAI, "zaboravljenu stravu".
Središnja je manifestacija održana u sjedištu gornjeg doma parlamenta u Rimu, uz nazočnost predsjednika Italije Giorgia Napolitana, dok se druga po važnosti odvijala u Trstu, pred spomenikom palima u Bazovici.
U Rimu je pred mnogobrojnim uzvanicima koncert održao glasoviti violinist Uto Ughi, porijeklom Istranin (roditelji su iz Pirana), a po običaju Napolitano je dodijelio je državna priznanja rodbini žrtava fojbi.
Noć prije održavanja svečanosti u Rimu su se nepoznati okomili bijelom bojom na spomenik istarskom egzodusu te u podnožju ostavili letak s porukom: "Smrt fašizmu - sloboda narodu". U letku se navodi da je dan sjećanja na fojbe osmišljen u kružocima revizionista i da se radi o napadu na povijesnu istinu o zlodjelima fašista i imperijalističke talijanske politike.
Napad na rimski spomenik polučio je oštru osudu svih stranaka. Inače, jučer je talijanska je državna televizija emitirala niz dokumentaraca i emisija u kojima se raspravljalo o povijesti na nekadašnjoj talijanskoj istočnoj granici.
Kao i obično, baratalo se raznim brojkama o broju žrtava fojbi, a prevladavala je brojka od oko 10.000 likvidiranih Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije, dok je u egzodusu bilo 350.000 izbjeglica.
Navečer je uprizoreno kazališno djelo "Magazin 18" Simonea Cristicchija, koje je nedavno predstavljeno i u Istri, te iznova prikazan izuzetno loš i tendenciozan film "Srce u bunaru" (Il cuore nel pozzo).
Tijekom svečanosti u Bazovici, gdje su se okupili predstavnici svih istarskih izbjegličkih udruga, predsjednik gornjeg doma talijanskog parlamenta Piero Grasso rekao je, među ostalim, da su istarski egzodus i nasilje desetljećima prikriveni pod plaštem šutnje i zaborava te da je nužno vratiti dostojanstvo žrtvama i svima koji su bili prisiljeni ostaviti dom i zavičaj. (E. VELAN)