Ovo je tema razgovora koju možete voljeti ili ne voljeti, sredine nema. Ukoliko spadate medu ove prve, sigurno ponekad svoje sugovornike maltretirate pricama o Suncanoj državi (Sunshine State - kako ju nazivaju) do te mjere da vas pocinju izbjegavati. Vaš autor je upravo ta dosadna osoba. Ali odgovorno tvrdi - s punim pravom!Ukoliko je Kalifornija zemlja vjecnog proljeca, Florida je zasigurno njezina ljetna varijanta. Doduše, klima koja ponekad može biti naporna zbog previsokih temperatura ili tornada, vecinom godine je toliko naklonjena onima koji vole bose noge, da sve ostalo postaje manje važno. A i ta americka tornada imaju uglavnom intenzitet naše jace kvarnerske bure, samo što to tako ne izgleda na «breaking news» kada vidimo uništene kuce, pogotovo na podrucju Orlanda u zadnjih nekoliko godina. Otkrit cemo vam tajnu: njihove su kuce drvene. I nama bi bura nosila takve kuce. Sve se svodi na to da imaju relativno loše gradevinare. I to je prva i zadnja loša stvar koju cemo napisati o Floridi.Imajuci u vidu da je Daytona Beach novi Palm Beach, krenuti cemo put Miamia, grada nazvanog po Miami indijancima, da vidimo kako izgleda americki raj na zemlji u kojem svi jako dobro izgledaju, voze sjajne aute, imaju super poslove i zovu se Jenny ili Kevin. Medutim, možda to tako sjajno i izgleda iz neke druge perspektive, ali iz perspektive Hrvata koji su (do sada) ipak najzgodniji, Hrvatica koje su (naj)obrazovanije, a loših automobila je sve manje i na našim cestama, jedino što ovdje možemo istaknuti je luksuz i opuštenost. Hoteli su epicentar glamura sa svojim tematskim interijerima koje potpisuju najglasovitiji arhitekti. Možda ipak najvece iznenadenje predstavlja višejezicnost; na trenutak zaboravite tocno gdje ste buduci da lijepa tamnoputa žena govori nešto nerazgovjetno na španjolskom ili pak haicanskom. Buduci da je za 70 posto stanovništva ovdje materinski jezik - upravo španjolski, shvatljivo je koliko ljudi ne podržava Fidela Casta, vec glavom bez obzira bježi u «obecanu zemlju». Atmosfera na aerodromu je identicna onoj na autobusnoj stanici na kojoj svi medusobno razgovaraju ne mareci pritom zakasne li na let jer je iduci za pola sata. Jedini u grcu ovdje su Rusi, a ima ih puno, koji rumenih obraza, bez poznavanja rijeci engleskoga, u cudu promatraju svijet oko sebe. Sudar njihovog novog i starog svijeta ovdje je najocitiji. Još jedan ovakav neobican spoj je izuzetno ocit i dominantan, a najjasnije se vidi u djelu koji se zove Little Havana. Tu ste u Americi, kao da i niste: svi su Kubanci, sve piše samo na španjolskom, a ne budete li dovoljno brzi, neki mali slatki, bijelih zuba pokucat ce vam na prozor auta i «Only one dollar please!» pitati sve dok ne popustite. A kada popustite, 15-ak slicnih ce izaci iz prikrajka i ponavljati tu recenicu poput mantre. Najvece iznenadenje su Kubanke koje na svojim koljenima rade cigare od, kako kažu, pravog kubanskog duhana.
O snazi pisane rijeci razmišljam ne samo u kontekstu putopisa, nego i šire. O toj snazi svjedoci i Barak Obama u svojoj knjizi «Odvažnost nade» gdje tvrdi da je zbog svoje boje kože bio stigmatiziran na više ili manje suptilne nacine na koje rasa i klasne podjele oblikuju živote. Došavši do Floride i njenog epicentra, South Beacha, gdje svi funkcioniraju poput clanova neke multirasne komune prepune pozitivne energije, teško je povjerovati u istinitost Obaminih rijeci i cinjenice da samo nekoliko milja odavde, u gradu Savannah, Afroamerikanci još uvijek imaju onaj težak, sužnicki status. Ali to je tako; Obama je opet u pravu, a mi se opet nalazimo na tlu na kojem ne postoje uvijek logicna rješenja, vec samo gola cinjenica da je Amerika svijetu dala puno više dobroga nego lošeg pa nam je vjerojatno to misao vodilja u obožavanju ove zemlje. Da rezimiramo: primijecena razlika u boji kože? Apsolutno nikakva! Lakoca koraka? Cjelodnevna! Latino ritam i neobuzdanost bokova? Cijelo vrijeme! Možemo sa sigurnošcu tvrditi da je ovo najveci povijesni okrug u SAD-u koji je do ove mjere gradevinski dizajniran: stil iz 1930-ih nazvan je još predratnim modernizmom u kojem je sve puno zaobljenih kutova gdje i boje imaju vrlo veliku važnost. Naša ih je Rijeka, recimo, prepuna (samo su s fasada pale boje). U 20-im godinama prošlog stoljeca tamo još nije bilo gotovo nicega, medutim Miami Beach je pocinjao cvasti: glavna ulica Ocean Drive postala je meka prodaje droge i alkohola, što u doba prohibicije i nije mala stvar. Vec se tada, u doba Al Caponea, ovdje poceo razvijati kult predivnih žena, bogatih muškaraca i maco policajaca kojih se mi najjasnije sjecamo iz serije «Miami Vice». Nocni klubovi vas mame, na ulazu bizarni ljudi kojima ne možete definirati spol gledaju u vas i obožavaju što ste tu, vrište, vole vas, muzika trešti, brazilke plešu svoj ples, a Michael Jackson kao da viri iz svakoga od njih.Ovo je najzabavniji dio Floride za sve bonvivane koji cjelodnevno mogu sjediti na terasi neke kavane duž ulice Ocean Drive, pijuckati koktele i gledati preskupe automobile iz kojih trešti «50 cent» i izlaze predivne žene. Kada takvima dosadi sjedenje, samo prijedu cestu i uživaju u kilometrima prekrasne pješcane plaže ili jednostavno odu u obližnji Bal Harbour u kupovinu koji je dostojan shopping ekvivalent - New Yorku. Samo što je ovdje više Rusa koji bjesomucno kupuju: ukoliko dama ispred vas ima broj noge kao i vi, nemojte niti sanjati da ce nakon nje toga dana u ducanu biti cipela za vas jer je ona kupila apsolutno sve modele. Bez poteškoca ovdje možete primijetiti baš prave americke bogataše što se zabavljaju promatrajuci Ruse koji kupuju u panici kao da im je sudnji dan.
Kada vam sve ovo dosadi, sjednite u mali plavi auto i pravac Key West. Kada putujete brzinom 216 kilometara cestom prema najjužnijoj tocki SAD-a, razmišljate kako je tamo ako je put ovako zabavan: osim što ne možete vjerovati da postoje prometni znakovi koji vas upozoravaju da usporite da ne biste udarili krokodila koji prelazi cestu, oci vam se teško privikavaju na prizore iz snova. Cesta je ustvari golemi most (42 mosta spojenih otocicima), a svaki otocic (ima ih preko stotinu) ima mnoštvo barova, škola podvodnog ronjenja, rent-a-boats zajedno sa svom opremom za pecanje ili pak plažu kojoj nema kraja, tako da ponekad razmišljate gdje ta plaža pocinje i do kuda se proteže.
Najzanimljivije su divlje plaže s nestvarno kristalnom bojom mora, morskom travom i bezopasnim meduzama. Kada ste stigli na sam Key West koji je od Kube udaljen samo 144 km, osjetit cete ono ludilo koje je po mjeri vašeg autora, a ustvari se svodi na japanke, kupaci kostim i puno razgovora s ljudima koji su ovamo stigli… odnekud. Osim pijanca Hemingwaya koji je i pisao odlicno, ovdje mnogi slicni imaju svoje kavane. Ono što je ipak najsimpaticnije su stariji ljudi, pogotovo gospode koje smještaj traže u gay hotelima iz razloga što vole tu populaciju, jednostavno osjecaju se dobro. Sve je jako liberalno, sve je jako opušteno, možete što hocete, ne morate ništa, samo što nije dopušteno je maltretirati bilo koga. Svi su ovdje iz istog razloga - da se odmore, a jednog dana kada ovi ljudi narastu i zažele se mira te prirodne nirvane, krenut ce, zajedno s vašim autorom, cestom prema jednoj drugoj Floridi i to onoj koja leži na Meksickom zaljevu.