Premijera predstave "Titraj" redatelja Zvonimira Peranića, a u produkciji riječkog teatra Rubikon, pulskog Teatra umjetnosti TOFA i Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula održana je preksinoć u INK-u. "Titraj" je drugi dio planirane trilogije koja se bazira na načelima Danteove "Božanstvene komedije" i koja je započela lanjskom pjevanom predstavom "Coito Ergo Sum". Dok je prva predstava tematizirala Pakao, u "Titraju" je Peranić publiku odveo u fizičko i geometrijsko Čistilište.
Koordinate su postavljene
Predstava "Titraj" smještena je u kocku koja zauzima cijelu scenu i u kojoj se nalazi jedna manja bijela kocka. Rasvjete nema, a predstava započinje projiciranom točkom koja prvo stvori kružnicu, zatim koordinativni sustav koji se magijom 3D mappinga pretvara u trodimenzionalni prostor. Nakon što su koordinate postavljene uz pomoć dima i laserske projekcije na sceni se stvara nerealan i gotovo "psihodeličan" prostor oštrih i pokretnih bridova iz kojih ulazi i izlazi jedini izvođač na sceni - Frane Meden. On se tijekom ovog putovanja kroz fiziku i geometriju pojavljuje u više navrata i nužan je humani oslonac ove konceptualno koncipirane predstave.
"Titraj" je po svim svojim elementima uspjeli vizualni i konceptualni spektakl u kojem je moguće uživati iako ne znate ništa o Euklidu, teoriji struna ili relativnosti, fraktalima ili pak o Schrödingerovoj mački koja je, dok je zatvorena u kutiji, istovremeno i živa i mrtva. Za to su ponajviše zaslužni izvođač Meden i autor videa i scenografija Ivan Dobran. Osim što potpisuje režiju Peranić je ujedno i autor, dramaturg, koreografi i oblikovatelj svjetla pa sve zasluge prebacivanja fizičkih i geometrijskih postulata na pozornicu pripadaju njemu.
Snažne emotivne varijacije
Iako je konceptualna, predstava nije lišena emocija, čak suprotno. Emotivne varijacije su snažne i neočekivane, a za to su najzaslužniji glazba Ivana Šarara i zvučni efekti Tomislava Nakića Alfirevića. Od zvukova elektronskih smetnji (takozvanih "glitcheva") preko jednostavnih melodija i ritmova sve do kompleksnih i slojevitih kakofonija i zvuk i glazba prate "zbivanja" na sceni do najsitnijeg detalja.
U kojoj su vezi fizika geometrija i Čistilište najbolje opisuje sam Peranić u programskoj knjižici predstave: "Stvaranjem prostorno scenografskih elemenata konstruira se prostor iluzija u kojemu se gledatelju redukcijski nudi niz mogućih perceptivnih stvarnosti. Prema posljednjim fizikalnim teorijama možda je cijeli Univerzum jedan hologram! Ipak, na samom kraju kada sve završi, ostaje prazan prostor. Euklidov kako ga većinom percipiramo? Ili kvantno prazan, prepun kvantne pjene, prepun kreacije i anihilacije čestica i antičestica, prepun pretvorbi energija u mase i obratno? Je li pročišćenje od ograničenja dovoljno za Raj, ili ponovno Pakao?", pita se Peranić.
Ovo konačno pitanje još uvijek nema svoj odgovor jer za treći dio triptiha koji će imat naziv "Jabuka" i koji će biti realiziran sljedeće godine još uvijek se ne zna hoće li biti smješten u Raj ili u Pakao. Osim već spomenutih, na predstavi "Titraj" su radili još i Iva Milaković i Daniel Horvat (asistenti videa i scenografije), Kristina Nefat (kostimografija), Ksenija Nakić-Alfirević (frizure i šminka) te Vesna Rožman (dizajn promidžbenog materijala). (B. VINCEK, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)