Rad udruga lani je iz javnih izvora financiran s 513 milijuna kuna, što je druga najmanja svota utrošena za civilni sektor u posljednjih pet godina. Manje je izdvojeno samo 2010. godine kada je utrošeno 489 milijuna.
Najizdašniji izvor za financiranje udruga je dio prihoda od igara na sreću. Iz njega je lani doteklo 277 milijuna kuna. To je u posljednjih pet godina druga svota po visini iz tog izvora. Najveći prihod iz tog izvora ostvaren je 2011. godine, čak 305 milijuna.
Relativno velik pad prihoda od igara na sreću (oko devet posto) u prošloj godini pomalo čudi. Ipak su lani bili i Europsko prvenstvo u nogometu na kojem je sudjelovala Hrvatska i Ljetne olimpijske igre, a te su dvije sportske priredbe vrlo atraktivna za sportske kladioničare.
Svota koja se za rad udruga izdvaja iz proračuna smanjuje se iz godine u godinu i lani je bila najniža u posljednjih pet godina. Konkretno, lani je izdvojeno nešto više od 234 milijuna kuna, dvije godine prije toga 238 milijuna, a 2008. godine čak 368 milijuna.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je, uobičajeno, dodijelilo najviše novca udrugama, nešto više od 167 milijuna kuna. Kroz to se ministarstvo dodjeljuje novac Hrvatskom olimpijskom odboru i brojnim sportskim savezima.
Na drugom je mjestu Ministarstvo socijalne politike i mladih sa 112 milijuna, a slijedi Ministarstvo kulture koje je dodijelilo 93 milijuna kuna. Gleda li se po područjima financiranja najviše je novca dodijeljeno sportu, nešto manje od 138 milijuna, a nešto više od 101 milijun dodijeljen je udrugama koje pomažu osobama s invaliditetom, s posebnim potrebama i socijalno ugroženim skupinama. Na samom su dnu zaštitari životinja kojima je lani iz javnih izvora na državnoj razini isplaćeno 153.200 kuna.
Kako bi se poboljšala efikasnost financiranja bit će potrebno otkloniti nekoliko važnih problema. Nije usklađeno određivanje prioriteta države s prioritetima za financiranje iz fondova EU što može dovesti do dvostrukog ulaganja u iste projekte. Isti problem postoji i unutar države što dovodi do toga da više državnih tijela financira slične projekte, a ni praćenje i vrednovanje projekata nije za zadovoljavajućoj razini zbog čega izostaje uvid u stvarni učinak projekata. (T.PONOŠ)