U suradnji s udrugom "Mama Tanja", na području Umaga, u naselju Kmeti, započeli su scenaristkinja i redateljica Dunja Dubiel i snimatelj Paja Gzim snimati dokumentarni film "Život jednog boema", filma o konceptualnom umjetniku Alessandru Bumbaku Sandru. On se prije punih 26 godina udaljio iz gradske vreve, nastanivši se u šumarku, koji mu je u nasljedstvo ostavio nono. Uvijek osebujan, izgledom i ponašanjem, pomalo ekscentričan i nekonvencionalan, Sandro se odlučio osamiti u prirodi ne bi li proniknuo u svoju bit, prije svega stvaralačku.
Šuma - novi dom
Priroda, odnosno motivi iz prirode bili su mu nadahnuće koje je prenosio na platno ili papir, a njegove nadrealistične minijature privlačile su pozornost upravo zbog prenaglašenih motiva kažuna, maslina ili pinija, koji dominiraju središnjim dijelom slike. Tražeći inspiraciju u prirodi za svoje likovne uratke, osjetio je predanost prirodi, energiju uzajamne privlačnosti i prepustio se njezinu zovu - izabravši šumu kao novi dom.
Na 6000 četvornih metara gaja uredio je svoj "mali zeleni otok", poput modernog Robinsona. Dijelovi šume postali su dnevni boravci s velikim ognjištima povezanih "komunikacijom" ispod zelenih krošnji. Ovisno o broju prijatelja koji Sandru rado navrate u posjet, dovuče drva i potpaljuje vatru na jednom od ognjišta u nekom od dnevnih boravaka gdje kasnije spravlja, na najjednostavniji način, "alla primitiva", ukusno meso, ribu ili gljive ubrane u vlastitoj šumi. Svi gosti dolaze punih ruku i s puno veselja ostaju tu do sitnih sati, šaleći se i zabavljajući, dok im je zvjezdano nebo jedino rasvjetno tijelo. Živi sa svojim prijateljima, kujom Akirom (prema slavnome Kurosawi) i mačkom Mučačom, koji ga vjerno prate na svakome koraku. Ljeti spava na travnatoj prostirci, a zimi se zavuče u kamp kućicu, pod tuce prekrivača. Uz kamp kućicu nalazi se ogromna kuhinja sa puno posuđa, a dotrajali hladnjaci pretvoreni su u praktične kuhinjske ormare, ili mu koriste za pospremanje cipela. Kod Sandra sve dobiva novu svrhu i uporabnu vrijednost. TV prijemnici i telefonski aparati na stablima (open air telefon) mogu se iskoristiti samo u posjetiteljevoj razigranoj mašti u kojoj nema problema sa signalom i stvaranjem imaginarnih glasova i slika u glavi. Ovakav umjetnički život u prirodi mogao bi se duhovito, metaforički nazvati, velikim "šumskim performansom" gdje su priroda i čovjek postali izvedbeni umjetnici sintetizirajući u sebi čistu ljudsku sreću.
Uranjanje u bit
- Nikada me nije zanimala materijalna strana života i konzumerizam te prestižno gomilanje kuća, automobila i zaglupljujućih stvari koje vladaju nad čovjekom i na kraju postaju gospodari njegovog života, rekao je Sandro, dodavši da ne plaća režijske troškove, ne troši gorivo, ne jede nezdravu hranu koja se prodaje po našim trgovačkim lancima, ne truje se politikom, druži se s kime želi i kada želi, a vrata njegovog zelenog doma, hotela s milijun zvjezdica, otvorena su svim prijateljima i putnicima namjernicima dobre volje. Većina ljudi je u stresnoj utrci s vremenom zaboravila živjeti u skladu sa prirodom i njezinim zakonima. Poštujući njezinu ćud, uranjanjem u njezinu bit, čovjek uranja u svoju bit gdje nalazi potpuni mir i beskrajnu sreću, izjavio je Sandro za kraj, potpaljujući vatru na ognjištu gdje će pristaviti večeru dobrodošlim prijateljima koji su stigli na veliku proslavu Dana vode, puštenu tog dana, po prvi puta u njegovom domu.
Jedno poslijepodne i predvečerje na snimanju filma o dugorepom boemu i iskonskom umjetniku Sandru, najpoznatijem !šumskom čovjeku! iz Umaga, proteklo je bajkovito, ali i s puno dubokih filozofskih propitkivanja. Imati ili biti? Možda se odgovor na to pitanje danas, u društvu "urbanog" stresa i sve većih socijalnih nemira, krije i u filmu čije snimanje još traje, pa sa velikom znatiželjom očekujemo njegov The end. (Sanja BOSNIĆ)