Dokumentarni film "Dragi Lastane!", premijerno prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa, nakon više od četiri desetljeća otkriva jednu od "najčuvanijih tajni hrvatskog novinarstva" - tko stoji iza Lastana, pjegavog momka koji i danas u Modroj lasti odgovara na pitanja znatiželjnih i zbunjenih tinejdžera.
Redateljica Irena Škorić i sama je bila jedna od mnogih čitateljica Modre laste u kojoj je, kako kaže, uz strip na zadnjoj stranici najprije čitala stranice s Lastanom. Godinama je pokušava saznati tko se krije iza Lastana, a kada je odlučila napraviti film o tome, naišla je na mnoge prepreke zbog čvrstog kodeksa šutnje u uredništvu časopisa, koji se ponekad odnosio čak i na Lastanove članove obitelji.
Uz razgovore s mnogima koji su stvarali lik, otkriveno je da su od uvođenja rubrike 1969. u tada najtiražnijem časopisu za djecu bila najmanje četvorica Lastana, dok se identitet sadašnjeg, koji dobiva ipak više e-mailova nego pisama, još čuva u tajnosti.
Rubriku je osmislio novinar i publicist Rudi Aljinović, danas 78-godišnjak, koji je zamolio djecu da mu pišu i pitaju ga za savjete, a odaziv je bio ogroman. Aljinović kaže da su se pedesetih časopisi djeci obraćali 'svisoka', govorili im da trebaju biti dobra i poslušna, što je on promijenio i usmjerio rubriku tako da im se približi rješavanjem konkretnih problema.
Jedno vrijeme na pitanja pubertetlija odgovarao je i urednik Modre laste Dragutin Brigljević, te Branko Pilaš koji mu je, otkrio je u filmu, dao ime gledajući kako jedan romantični 'lastan' svojoj lastavici svakodnevno donosi hranu u gnijezdo. Zanimljivo je da je podrubriku "Rezervirano za djevojčice" uređivao Stanislav Femenić, liječnik i književnik za djecu.
U filmu se pojavljuju i nekadašnji čitatelji Modre laste koji su slali pisma Lastanu, a i u odrasloj dobi prisjećaju se koliko im je značilo da imaju nekoga kome mogu anonimno postaviti pitanje o raznim problemima, bez da ih se osuđuje. Nerijetko su, kažu, i prije nego što bi dobili odgovor od Lastana rješenje pronašli u nekom od objavljenih pisama.
Šezdesetih godina mladi su najviše tražili odgovore o problemima u školi i socijalnoj tematici, neke je primjerice mučilo što jedini u razredu nemaju traperice, a sedamdestih se sve više okreću ljubavnim pitanjima kada je u redakciju stizalo i više od 500 pisama tjedno.
Osamdesetih ih više zanima intimno zdravlje i seks, pa je čak bilo i prigovora da je časopis preliberalan, dok se danas smatra pretečom seksualnog odgoja u Hrvatskoj, a razna istraživanja pokazuju da bi mladima još uvijek ponekad trebalo odgovoriti na tipično 'lastanovsko' pitanje "Poljubila sam se s dečkom, jesam li trudna?".
Unatoč ratnim i socijalnim neprilikama ljubav je i u devedesetima ostala jedna od glavnih preokupacija radoznalih tinejdžera, dok danas imaju i druge kanale za informacije, iako još imaju potrebu obratiti se nekome kome mogu vjerovati.
Film "Dragi Lastane" prikazat će se još dva puta na ZagrebDoxu, 26. i 27. veljače.
"Mitch – dnevnik jednog šizofreničara" povučen sa ZagrebDoxa
Dokumentarni film "Mitch – dnevnik jednog šizofreničara" Damira Čučića povučen je iz programa ovogodišnjeg ZagrebDoxa, na što se producent tog filma Siniša Juričić odlučio nakon što mu je psihijatrijska bolnica u kojoj je film sniman zaprijetila sudskom tužbom za "neovlašteno snimanje i prisluškivanje".
"Glavni protagonist filma Mitch četrdesetogodišnjak je koji se niz godina liječi od shizofrenije, a snimanje tog filma bila mu je svojevrsna terapija filmom. Snimao se tijekom četiri godine u Psihijatrijskoj bolnici Rab od koje smo," rekao je Juričić za Hinu, "imali usmeno dopuštenje za to, a imali smo i ugovor s njegovom majkom. Prijetnja tužbom stigla je nakon što su iz bolnice vidjeli završnu verziju filma."
- Tvrdnja da smo neovlašteno snimali neistinita je, bolnica samo pokušava sakriti svoju neodgovornost jer se na snimkama sve jasno vidi, a netočno je i da osoblje nije bilo svjesno da ih se snima, istaknuo je Juričić, najavivši daljnju borbu za film, unatoč prijetnji zatvorskom kaznom od tri do pet godina. (Hina)