Bez vodovodnog priključka, javne rasvjete i uređenog pristupnog puta već gotovo dvije godine u Filipinima kraj Poreča žive povratnici iz Njemačke. Iako su uz uredne dozvole izgradili obiteljsku kuću, do danas njihovi problemi nisu riješeni. Na to nam se požalio 65-godišnji umirovljenik Josip Madračević, koji je sa suprugom, nakon 40 godina života i rada u Stuttgartu, doselio u Istru.
- Dobro sam se informirao i saznao da je Istra katastarski i infrastrukturno najbolje riješena županija. Ta činjenica, kao i mentalitet radišnih građana, klima, mirno i lijepo okruženje, ljubaznost u uredima policijske postaje Poreč, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, privukli su mene i suprugu da se upravo tu doselimo po povratku u Hrvatsku.
Kupili smo zemljište u Filipinima kraj Poreča i najprije se raspitali je li sve u redu s dokumentacijom i možemo li bez brige početi graditi kuću. Odgovor je bio pozitivan, platili smo sva davanja, dobili građevinsku dozvolu i 2010. za Uskrs konačno uselili.
Do danas, međutim, još uvijek nemamo uređen pristupni put ni javnu rasvjetu, što je obaveza Grada Poreča. Nemamo ni vodovodni priključak, iako nam u Istarskom vodovodu stalno obećavaju - bit će, bit će… Vodu i dalje dobivamo provizorno priključeni iz susjedovog vrta, priča Madračević.
Kaže da je 28. srpnja 2009. platio 188 tisuća kuna komunalnog doprinosa, uplatio je i 46 tisuća vodnog doprinosa i još pet tisuća kuna za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.
- Grad Poreč nije preuzeo obavezu nad dijelom pristupnog puta, dugim 70 metara, koji je vlasnica, od koje smo kupili i zemljište za kuću, voljna darovati za javnu upotrebu. Put je zbog susjedove ograde preuzak pa kamion za odvoz smeća jedva prolazi. Posipali smo ga šljunkom, ali je i dalje neasfaltiran.
Grad ne poštuje zakon, jer je obvezan izgraditi infrastrukturu u roku od tri godine, kaže Madračević koji kritizira gradsku upravu i zato što su ga "šetali" od odjela do odjela i Mjesnog odbora Žbandaj, ali konkretan odgovor ni na tražene pisane upite nije dobio. Naš se sugovornik pita kako je bilo moguće urbanizirati sedam parcela bez pristupnog puta, odnosno s putem na kojemu je dana pravoslužnost kroz dvorište jedne kuće. (Kristina FLEGAR)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU