Prva smotra istarske ovce, a paralelno i natjecanje u šišanju ovih domaćih životinja, nakon punog desetljeća pauze održana je proteklog vikenda u Savičenti, u žlinji kod kaštela Morosini-Grimani. Smotru je organizirala udruga Istrijanka 2013, a žiri je imao pune ruke posla budući da je među 50-ak grla osam uzgajivača valjalo izabrati pobjednike u tri starosne kategorije, a k tome još i po spolu.
I većina ženki ima rogove
U kategoriji jarušica - jaruh (jednogodišnja životinja) pobjedu su odnijela grla iz OPG-ova Buršič iz Gračišća i Sandalj iz Jadreški. Sandaljeva strpla proglašena je najljepšom dok je šampion među strplišima (do dvije godine) grlo iz OPG-a Macan u Svetvinčentu. Figura je ovca u vlasništvu Marijana Kutića koja je odnijela dvostruku pobjedu: osim što je najljepša ženka, osvojila je i titulu šampionskog grla kao najbolje ocijenjena životinja na smotri. Ocjenjivali su se opći dojam, kao i karakteristike pasmine: visina, dužina, izgled rogova, glave i boja.
- Za ovu je pasminu karakteristično da većina ženki ima rogove, profil glave je izrazito konkavan, a životinje su vrlo visoke i krupne. U prosjeku dosežu 80 centimetara, pa i metar visine, teške su 70-ak kila, dok ovnovi znaju premašiti stotinu kilograma. Ovce drugih pasmina u Hrvatskoj su skoro dvostruko manje od istarskih, objašnjava Macan. Iako na vlastitom OPG-u proizvede tonu sira od ovčjeg mlijeka, kaže da druge dvije sirane koje djeluju u sklopu udruge proizvode sir od miješanog mlijeka ili ga pak plasiraju u druge sirane.
U natjecanju u ručnom šišanju ovaca pobjedu je odnio veteran Klaudio Sandalj kojemu su trebale tri i pol minute da starinskim škarama "skrati frizuru" ovci. Drugo mjesto pripalo je Goranu Šetiću, a treće Vedranu Macanu, predsjedniku udruge Istrijanka 2013. Macan je, međutim, bio najbolji u strojnom šišanju, odradivši posao za dvije minute. Goran Šetić bio je drugi, dok je Albertu Buršiću pripalo treće mjesto. Inače, ovce se šišaju dvaput godišnje, u svibnju i rujnu, a svaka "daje" pola do kilogram vune koja, nažalost, danas nije valorizirana pa završava u kompostištu.
Najljepša grla osvojila su pehare i bukalete, a njihovi su vlasnici priredili zakusku za posjetitelje. Bila je to prilika za podsjećanje na potrebu očuvanja ove životinje koje u Istri ima svega 1.200 grla u 12 matičnih stada, dok ih je prije samo tri godine bilo 2.700. Pasmina je to koja izumire, usprkos državnom programu zaštite koji predviđa novčanu potporu. No, Macan veli da je ta potpora u samo nekoliko godina smanjena sa 600 na 160 kuna po grlu na godišnjoj razini, što je vrlo blizu poticajima za križane pasmine, dok su obveze vlasnika istarske ovce kudikamo veće, naglašava Macan.
U nacionalnom programu zaštite
Hrvatska poljoprivredna agencija pak procjenjuje da u Istri obitava od 15 do 20 tisuća ovaca, od čega na istarsku otpada od četiri do pet posto. Razlozi ovakvog stanja ovčarstva, a time i veličine populacije istarske ovce su višestruki, a glavni su orijentacija privrede na turizam, socijalno-demografski trendovi, depopulacija sela i drugo. Uvidjevši opasnost od nestanka ove pasmine, 1998. godine istarska je ovca uključena u program zaštite izvornih pasmina Republike Hrvatske.
Ovčja vuna kao gnojivo
U eri tekstilne industrije koja štanca jeftine gotove proizvode danas više nije isplativo plasirati ovčju vunu pa je tako i ona s ovaca ošišanih na proteklom natjecanju - završila u kompostištu. Vedran Macan, predsjednik udruge Istrijanka 2013., objašnjava nam taj jednostavan proces u kojem nastaje hranjivo ekološko gnojivo.
- Ovčja vuna odlaže se u improvizirani komposter koji može biti izrađen od daski ili izgrađen. Dodaju se specijalne granule koje potpomažu razgradnju vine, a mogu se nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Vuna mora odstajati tri mjeseca da bi se u potpunosti razgradila i potom se može koristiti kao gnojivo blagog mirisa čija je kvaliteta vrlo visoka zbog puno masnoće, objašnjava Macan. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)