Da nema kazališnih festivala, teško da bi teatarska publika u Istri došla na svoje. Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula, kao jedina profesionalna kazališna ustanova na Poluotoku, još uvijek ne odgovara zahtjevima prave kazališne publike.
Tako je u 2009. iz produkcije INK-a vrijedno zapamtiti tek "Tomizzianu" Damira Zlatara Freya, koja je premijerno izvedena u ožujku. No, buduci da o postprodukciji možemo govoriti samo kao o problemu, a ne logicnom nastavku kazališnog stvaranja, reprize i te predstave mogu se izbrojiti na prste jedne ruke.
U INK-u treba poraditi i na repertoarnoj politici, o cemu svjedoci i pocetak sezone 2009./2010. I plesni projekt "2žene2brata2metra" Aleksandre Janeve Imfeld, kojim je u listopadu sezona otvorena, kao i blagdanska djecja "Toncek i Tockica cekaju Djeda Mraza", više se doimaju kao scenske vježbe nego kao predstave. Stoga se pulska publika - a nje u INK-u zaista ne manjka jer rijetko kad kazalište nije puno - mora osloniti na gostovanja. Njih je pak još uvijek premalo, svega dva, tri mjesecno.
Da bi INK zaživio životom pravog kazališta, a vjerna publika pokazuje da tu cinjenicu treba uvrstiti u prioritete kulturne strategije Pule i Županije, prije svega hitno treba oformiti kazališni ansambl. Uz sve to, namece se i sve veca nužnost zapošljavanja intendanta ili umjetnickog ravnatelja. No, o tome ce ipak odlucivati politicari. Oni, medutim, kazališne predstave u INK-u ne pohode non-stop, vec tek prigodnicarski.
Gostovanjima i kazališnim festivalima prepuštena je i kazališna publika u ostalim gradovima Istre. Pucka otvorena ucilišta koja organiziraju kazališne programe u tom dijelu nisu dovoljno umrežena ni medusobno, a niti s pulskim kazalištem. Tako je najbolja ovogodišnja predstava rijeckog HNK-a Ivana pl. Zajca "Crnac" Tatjane Gromace u režiji Tomija Janežica u Istru dolazila vec tri puta.
Pazinsko ucilište izdvaja se posebno zanimljivim i recentnim izborom kazališnih gostovanja. Svjedoci tome i podatak da je Pazin nedavno pretpremijerno ugostio Exitovu najnoviju predstavu "Balon".
U Porecu se pak veliki kazališni iskorak dogodio mimo tamošnjeg kazališta, koje je pod kapom Puckog otvorenog ucilišta. Sami Porecani, udruženi u Društvo prijatelja Giostre, veselo su i kvalitetno zakoracili u kazališni amaterizam. Njihov dramski omnibus "Porecke legende", za koji dramaturgiju potpisuje Marijana Nola, a režiju Nina Kleflin, oduševio je porecku publiku.
Dogadaj po kojem kazališnu 2009. u Istri treba zapamtiti nije se dogodio ni u kazališnoj zgradi ni na nekoj od kazališnih pozornica. Predstava "Expozicija" Bacaca sjenki u režiji Borisa Bakala odigrana je u pulskoj Strukovnoj školi i oko nje na 15. PUF-u - Medunarodnom kazališnom festivalu, koji vodi Branko Sušac. Bio je to umjetnicki, a istodobno i duboko intimni kazališni dogadaj bez premca. Njime, ali i ostalim festivalskim programima koji su u Pulu stigli iz šest država, PUF je još jednom potvrdio svoju kvalitetu i urbani karakter, istodobno dokazavši da mu je stran, u kulturi sve prisutniji, snobizam.
Sve manje elitne, a sve više prave kazališne publike i prošle je godine imala ljetna rezidencija brijunskog kazališta Ulysses, u kojem je prošle godine režirao veliki Paolo Magelli "Don Juana" J. B. Moliera. Standardno dobar bio je i jubilarni 10. festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvincenat.
Izmedu ovog festivala, koji vodi Snježana Abramovic Milkovic, a odnedavno ima i Mediteranski plesni centar u novotvorenom svetvincentskom Domu kulture, i Istarskog narodnog kazališta, koji zadnjih godina sustavno promice plesnu produkciju, itekako ima prostora za nove suradnje. Možda baš recesija može postati izazov i poticaj za neke nove zajednicke projekte. Jer ipak je o kreativcima rijec.