Baš kao u Hrvatskom saboru, i rovinjski su gradski pročelnici na kolektivnom godišnjem odmoru. Nedostaju li nam? Ne znam baš, jer i ona narodna veli da onog koga nema bez njega se može. Opet, je li zajednički i veliki odmor, uobičajen u špici sezone, najturističkijeg grada na Jadranu u najmanju ruku, čini se čudnim. Dvije su opcije - da u Rovinju sve štima ko' po špagi, ili da nam pročelnici, neugodno je to i napisati, i ne trebaju.
No, šalu na stranu. I pročelnici su samo ljudi. S obiteljima, hobijima i pravom na zasluženi odmor. Ali da trenutno u gradskoj palači ne mogu naći ni odgovornog "skretničara" koji bi pružio informacije, ostavi me u čudu. No, ponavljam i podcrtavam moje je čuđenje daleko manje od onog koje su sa mnom podijeli neki građani s problemima. U razgovoru s njima, tješim ih činjenicom da srećom po sve nas, na kolektivni nisu ovog kolovoza otišli i drugi profili potrebnih nam sugrađana. Primjerice liječnici, vatrogasci ili gradski pometači. Bez njih bi doslovce umrli od boleština, vatre ili smeća. Zbog čega gradski pročelnici ne bi imali feragosto? Ruku na srce moram dopisati i to da nam njihov izostanak na radnom mjestu neće doslovno ugroziti život i zdravlje. Živce? Možda! (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)