Nakon jutra poezije s Enesom Kiševićem održanog u jazz baru Fiorin koji je ove godine službeni festivalski klub, prvi dio druge večeri 22. PUF-a bio je rezerviran za dvije izložbe koje su otvorene u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc i to "Stolice – work in progress" Marine Štembergar i "Soba portreta" Vedrana Štimca, a otvorenje je uveličao zbor Praksa. Oboje su pulski autori, vezani za kazalište, svestrani kreativci kako ih je opisala povjesničarka umjetnosti Gordana Trajković.
Spašavanje stolica
Marina Štembergar, inače poznata kao kostimografkinja, scenografkinja i lutkarica je počela skupljati stolice i krenula u misiju da ih spasi jer je nervira kada ljudi bacaju nepotrebne predmete.
- Svaka je stolica unikat. Predmete koje odbacimo, ona je sakupila i ove stolice su simbol jednog velikog suosjećanja, suživota i želje za pomaganjem drugima. Ove priče nadrastaju likovnost i postaju dio veće priče, kazala je Trajković dodavši da će Štembergar iduće godine proslaviti četiri desetljeća bavljenja kazališnim radom.
Štimac se predstavio neobičnim portretima na kojima se vidi fizionomija glave, a umjesto lica imamo detalje, simbole po kojoj su te osobe poznate pa je tako Franz Kafka predstavljen kroz kukca iz "Preobražaja", Karlo Rojc ima na sebi upravo ovu zgradu koja je po njemu dobila ime, a tu su još na slične načine predstavljeni Nabokov, Hemingway, Tesla i druge znane ličnosti.
- Nema puno dobrih crtača ni dobrih crteža, ali Štimac popravlja taj rejting. Štimac je kombinirao vrlo čitak simbolizam i pridružio mu određene atribute prepoznatljivosti, kazala je Trajković. Autor se služi rapidografom, a efekt punine postiže minucioznim točkanjem što ga približava stripovskom jeziku, no Gordanu Trajković je posebno oduševilo što se iz svega toga vidi da Štimac promišlja ono o čemu radi i marljivo radi na detaljima.
Prva predstava sinoć održana je u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula. U produkciji Panem et Circenses 2015 i izvedbi A.lter S.essio iz Francuske prikazana je predstava "EXTension(+)" za koju koncept, režiju, audio i vizualni dizajn potpisuje Fabrice Planquette. Na sceni je samo jedna osoba Yum Keiko Takayama, a sve podsjeća na nekakvu sci-fi antiutopiju. Atmosfera je mračna, teška čemu osim zagasitog osvjetljenja pridonose i na trenutke jaka stroboskopska svjetla. Protagonistica stoji na pepelu, znaku X u krugu iz kojeg pokušava pobjeći dok slušamo tekst Arnauda Michniaka. Takayama kroz pokret i tjelesne transformacije pokazuje patnje kroz koje prolazi kao da se sama pretvara u stroj ili se bori da zadrži ono ljudsko u sebi. Ta borba je prilično intenzivna, ali ona se ne da. U jednom trenutku pretvara se u nekakvu pticu. Možda je to Feniks koji se uzdiže nad pepelnom pustoši? Priča ipak tu ne završava...
Ulični teatar
Druga predstava, četvrta na 22. PUF-u bila je puno opuštenija i namijenjena široj publici pa je kao mjesto zbivanja odabran Forum. Talijanski Teatro dei venti izveo je bajkovitu predstavu "Zmaaaj" koju je režirao Stefano Te. Priča je to o zmaju, vitezu Lancelotu i prelijepoj Elsi. Talijani su se na Forumu na radost i starih i mladih predstavili u najboljoj tradiciji uličnog teatra s puno maski, dima i zmajem koji riga vatru i koji na kraju gubi bitku. Sve je prilično efektno i začinjeno humorom u priči koja se događa u jednom selu koji traži svojeg heroja jer očito su sami seljani previše uplašeni da bi zmaju koji njima vlada pokazali gdje mu je mjesto. Iz svega toga bi se mogle izvući i zanimljive paralele o odnosu prestrašene gomile koju može spasiti jedino odlučni, neustrašivi pojedinac koji svojim postupkom raskrinkava i kukavički, ulizički mentalitet jedne pokorene i odavno pasivizirane zajednice.
Večer je završila tamo gdje je dan počeo – u Fiorinu gdje se svojim pjesmama na gitari predstavila pulska kantautorica Vanja Zaimović.
U ponedjeljak na programu
U ponedjeljak, četvrte večeri 22. PUF-a na programu je prvo predstava "Sol zemlje" izraelskog PuppetCinema u 21 sat u INK-u. Predstava je nastala prema romanu "The Road to Ein Harod" Amosa Kenana o pobunjeničkom romanopiscu koji bježi od vojnog puča prema zadnjem utočištu za koje kruže glasine da je posljednji bastion otpora. U 22.15 na redu je još jedna festivalska premijera jer u sjedištu Kazališta Dr. Inat na trećem katu Rojca u 22.15 nastupaju Kazalište Daska i Nomadi ljepote s predstavom "Društvo ubijenih umjetnika". I ovaj put Daska odaje počast Oberiutu, a predstavu posvećuje Aleksandru Ivanoviču Vvedenskom čije tekstove koristi. Ulaz je slobodan. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)