Uvalu Santa Marina u Vabrigi ne bi trebalo dirati, trebalo bi strogo zabraniti svaku intervenciju u prostoru i ostaviti je kako ona je danas, ista kao prije pedeset ili sto godina. Razlog je jednostavan: Santa Marina je jedan od rijetkih primjera ribarske vale koja još živi na zapadnoj obali poluotoka. Sve ostalo su progutali turistički divovi pa ne bi bilo razumno i to cementirati i asfaltirati. Ribarske brodice na vezu, miris mreža i riba, kamene kuće u kojima je nekoć djelovala ribarska zadruga, jedna od najuspješnijih na cijelom Jadranu. Jer, Vabrižani su ribari i iskusni moreplovci, imaju iza sebe debelu tradiciju i Santa Marina je živi dokaz duge povijesti mora i ribarstva. Općina Tar Vabriga ima trenutno oko 20.000 turista i tu brojku (impozantnu za malu općinu) duguje ponajprije turističkom naselju Lanterna, iako ima preko 850 ležajeva u privatnom smještaju i preko 200 vikendaša koji su kupili kuće i u njima borave tokom ljeta. Santa Marina je zanimljiva ne samo za turiste već i za sve Istrane koji ovdje mogu doći i doživjeti dah vremena.
Bili smo u Vabrigi jer lokalna Turistička zajednica je organizirala dvodnevnu feštu pedoća, u petak i subotu te se jelo, pilo i plesalo. Skromna bina pored mora, nešto reflektora i dobro ozvučenje sasvim su dovoljni za organizaciju spektakla, a valja priznati da pravih profesionalaca nije falilo. Na bini pjevali su Sergio Pavat i grupa Alfa Time, te rovinjski Le Mond Band. U subotu su nastupili Koktelsi& Bukaleta. Pored njih vrtio se vrtuljak, oko njega štandovi sa slatkišima, nešto dalje cijeli niz štandova sa izloženim autohtonim proizvodima (ulje, vino i sir u prvom redu), prava Felinijevska atmosfera. Na prostranoj površini pokrivenoj šljunkom postavljeni su drveni stolovi i klupe, pored njih pokriveni štandovi iza koji se peklo i kuhalo i to u velikim količinama. Ulaz u valu je bio pokriven automobilima, cijeli prostor je oko 22. sata vrvio od gostiju, a po procjeni bilo je tu i popriličan broj domaćih koji su ipak sjeli u auto i vozili do Vabrige, odnosno Sante Marine da bi uživali u ljepoti uvale koja je lijepa zbog prirode i još ljepša zbog duha vremena koji je opipljiva dimenzija.
Pedoći su bili glavno jelo, pripremljeni u čupin i na buzaru (u crveno) sa špagetima i penette (jako dobra kombinacija). Uz njih pekle su se i frigale lignje, ribice, brancini, orade i debele fete tunjevine. Kažu stručnjaci porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam koji prate te pučke fešte da enogastronomska ponuda raste iz godine u godinu, sve se bolje kuha i priprema, ugostitelji paze na ponuđenu sirovinu, može se još puno napredovati ali kažu istraživači da je put trasiran.
Istina, u Vabrigi ribara ima sve manje ali to je trend koji se bilježi u cijeloj Istri, zakoni usklađeni zahtjevima Europske Unije ne pridonose održavanju i zaštiti tradicije ali ipak neka mjesta odolijevaju, Vabriga je jednoj od tih mjesta, unatoč gigantu u susjedstvu, golemom turističkom kompleksu Lanterna.
(Elio VELAN)