Utjecaj moćnog farmaceutskog lobija na odluke koje se donose u tijelima Europske unije sve je veći: prema izvješću neprofitne organizacije Corporate Europe Observatory (CEO), koja nadzire utjecaj korporativnih lobista u određivanju politika Europske unije, farmaceutska industrija na lobiranje u Bruxellesu troši najmanje 40 milijuna eura godišnje, a samo u prva četiri i pol mjeseca Junkerovog predsjedanja Europskom komisijom desetak je farmaceutskih tvrtki održalo više od 60 sastanaka s različitim tijelima EK važnima za donošenje ključnih odluka za farmaceutsku industriju.
Troškovi i veći
Kako se navodi u izvješću CEO, lobiranje farmaceutske industrije u sjedištu Europske unije dramatično raste, a industrija na to troši 15 puta više od civilnog sektora koji se bavi javnim zdravljem ili dostupnošću lijekova. Osim izravnog lobiranja, prakticiraju se učestali sastanci sa službenicima EK i prisustvo u savjetodavnim tijelima. Farmaceuti nastoje prikriti prave razmjere svog djelovanja pa se procjenjuje da bi troškovi koje farmaceuti ulažu u lobiranje mogli biti i daleko veći od onog što se prikaže u službenom registru.
Deset vodećih farmaceutskih kompanija na lobiranje, stoji u izvješću, danas troši šest milijuna eura više nego 2012. godine, dok je vodećih devet europskih farmaceutskih udruga objavilo sedam puta veći porast troškova lobiranja od spomenutog. U fokusu su im sve teme koje se tiču njihovog poslovanja, a osobito TTIP, u kojem vide šansu za očuvanje tajnosti kliničkih istraživanja čiju veću transparentnost traži Europska komisija.
Koliko su plaćeni lobisti
Sa sve intenzivnijim pokušajima neizravnog utjecanja farmaceutske industrije na odluke koje se donose u Europskom parlamentu susreće se i eurozastupnica Biljana Borzan, koja pozive na sastanak od strane različitih farmaceutskih tvrtki ili lobista prima gotovo na dnevnoj bazi.
Stup srama
– Moj je stav da ni s kim ne razgovaram osobno. Mogu mi se obratiti e-mailom, a na mom znanju i iskustvu je da procijenim koliko smisla ima stav koji netko zastupa. Ne želim da me se stavlja u kontekst povezanosti s farmaindustrijom – kaže Borzan. Kad je u parlamentu na dnevnom redu bila duhanska direktiva, samo je Phillip Moris u parlament poslao 250 lobista, a zastupnici koji su sjeli s nekim od njih izašli su u medijima na listi srama. »Ne želim tako nešto sebi dopustiti«, veli Borzan koja direktno komunicira samo s udrugama pacijenata.
Iz CEO upozoravaju da i iza takvih udruga stoje farmaceutske tvrtke koje su ih osnovale i izdašno ih potpomažu, no to je, kaže, ne smeta.
- Nakon deset godina rada u ambulantama, imam dovoljno iskustva procijeniti krije li se iza stava udruge pacijenata interes krupnog kapitala, što i ne mora biti u koliziji s općim interesom, veli Borzan. I sama, priznaje, uočava sve veći pritisak farmaceutskog lobija koji je, kako kaže, najdjelotvorniji kod pučana i liberala koji i ne kriju da štite interese kapitala. (Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ)
Deset najvećih farmaceutskih kompanija u službenom je registru prijavilo sljedeće uplate za lobiranje u 2014. godini
Kompanija mil. eura
Bayer 2,46
GlaxoSmithKline 1,5 – 2
Novartis 1,5 – 2
Astra Zeneca 1,5 – 2
Amgen 1,25 – 1,5
Pfizer 1 – 1,25
Roche 1 – 1,25
Merck Sharp&Dohme 0,9 – 1
Eli Lilly 0,7 – 0,8
Shire 0,7
ukupno 13,6 mil. eura