Prica pocinje baš kao i svaka dobra prica.
U jednoj prekrasnoj, doduše ponekad i pomalo tužnoj zemlji, postojala je jedna novina, u kojoj su radili samo dobri novinari (da ne bude zabune, misli se iskljucivo na moralne vrijednosti). Ali, kako to uvijek biva, tu je novinu vodila zlocesta Uprava, na celu s još zlocestijim tajkunom. I ti opskurni likovi nikako da shvate da nije dovoljno što iz te novine ne uzimaju ni lipe, nego da još moraju i dobrim novinarima placati barem dodatnu mjesecnu "petstotisucinu". Jer, ako ne, ti ce dobri novinari morati otici kuci s nedostojanstvenim placama od, zamislite, prosjecnih samo 5.695,88 kn, iako su prije imali prosjek od 7.631,49 kn.
A pri tome ce najbolje placeni novinar otici kuci sa samo 10.640,67 kn, iako je prije imao 15.225,23 kn. I to taj pokvareni tajkun nikako da shvati i prihvati. Kako njemu nije jasno da bi morao "pregrmjeti" cinjenicu da je neophodno da on, svakog mjeseca, uplati dobrim novinarima svojih petstotinjak tisuca kuna, pa da svi budu zadovoljni, i da sretno žive do kraja života, a možda i duže?
I tu, cini nam se, prestaje svaka slicnost s pricama. Jer sve ostalo što se dogada u toj novini, u pravim pricama se ne dogada. Dakle, u crno-bijelim pricama nikada se ne postavlja problem da li negdje uopce ima novca ili nema. Tamo uvijek ima. I tamo samo treba onoga tko ima natjerati da "odriješi kesu", i da taj novac "istrese" onima koji nemaju
Povratak u realnost je uvijek bolan. Ali i neminovan. Glas Istre novina d.o.o., više nikada nece živjeti na teret drugih. I nije tu bitno da li mu je na celu tajkun Albert Faggian ili kriminalac (uzgred, sindikat novinara Glasa Istre je ta dva pojma i stavio u isti kontekst, pa tako i imenovanu osobu). Bitna je jedino ekonomska logika. I što prije pocnemo, svi zajedno, ekonomski razmišljati, prije cemo se iskobeljati iz gliba.
Dnevna novina Glas Istre se, svakoga dana, prodaje u odredenom broju primjeraka. S ponosom možemo istaknuti da je to više od 50 posto prodaje svih dnevnih novina u Istri. Ali ne možemo smetnuti s uma da je tržište Istre relativno malo, da je konkurencija drugih dnevnih novina velika, da su internet portali preuzeli dio citatelja, da je kupovna moc gradana sve manja, da svake godine pada broj prodanih primjeraka, da je prihod od marketinga takoder sve manji.
Suprotno tome, svjedoci smo konstantnog povecanja svih fiksnih troškova. Rastu režijski troškovi, gorivo, transport, porezne obveze. U takvoj situaciji sve su medijske kuce u Hrvatskoj pribjegle mjerama racionalizacije, i to kako u pravcu smanjenja broja zaposlenih, tako i u pravcu smanjenja placa. Ni Glas Istre novine d.o.o. tu nije izuzetak. Ne možemo glumiti nojeve i neprekidno gurati glavu u pijesak. Tim prije što niti pijeska više nema. Možda je nekada posao novinara bio odlicno placen posao.
Ali bio je to nekada i posao prodavaca automobila, namještaja i sl. Danas je situacija drugacija. Ali to nije dno. Uostalom, godinama smo svjedocili da su, primjerice, prosvjetni radnici, svi od reda s fakultetskim obrazovanjem, dakle osobe koje su nam dobrim dijelom odgajale djecu, bili gotovo na "prosjackom štapu". Jednostavno, svi smo u situaciji da živimo iskljucivo po principu novcanika. Iz njega vadimo samo onoliko koliko u njemu ima. Rezultat toga je cinjenica da je nemoguce da ovu novinu radi 146 radnika. Uostalom, ostale dnevne novine u Hrvatskoj (Vecernji list, Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija) prodaju se u nekoliko puta vecem broju primjeraka, imaju više stranica, a stvara ih tek neznatno više radnika.
Ova uprava nikada nije opstruirala pregovore sa Sindikatom u pogledu kolektivnog ugovora. Tocno je da je Uprava jednostrano otkazala kolektivni ugovor. Razlog za to je opet onaj neminovni, ekonomski. Jednostavno, prihodi ne omogucuju podmirivanje troškova svih prava radnika iz bivšeg kolektivnog ugovora. Ali, istovremeno smo ponudili prijedlog novog kolektivnog ugovora. Uostalom, poslove bivšeg Glasa Istre d.o.o., u postupku restrukturiranja, preuzela su dva nova trgovacka društva, Glas Istre novine d.o.o. i Glas Istre trgovina d.o.o.
U ovom potonjem vrijedno radi blizu 300 radnika, uclanjenih u Sindikat graficke i nakladnicke djelatnosti. Nažalost, ove ljude Sindikat novinara nikada, niti jednom jedinom rijecju, nikada ne spominje, kao da do jucer nisu bili u istoj firmi. Medutim, s njima smo zakljucili novi kolektivni ugovor još 17.06.2010. Istovremeno je taj prijedlog kolektivnog ugovora bio ponuden i Sindikatu novinara. Pa kako se onda može tvrditi da opstruiramo pregovore?
Ali da budemo još konkretniji. Sindikat novinara ne prihvaca novi kolektivni ugovor iz tri kljucna razloga. Prvi je visina koeficijenata za obracun place, za koje traže da budu veci od onih koje je predložila Uprava, a drugi (povezan s prvim) je da osnovica za obracun place bude 2.575,00 kn umjesto 2.500,00 kn kako je predložila Uprava. Oba razloga usmjerena su na visinu place, za koju Sindikat traži da bude veca od one koja se sada isplacuje. Kao što je vec gore navedeno, sadašnja prosjecna neto placa radnika koji rade ovu novinu je 5.695,88 kn.
Najviša novinarska placa je 10.640,67 kn. Najniža placa u društvu je 2.822,48 kn. Ovo su iznosi koje Uprava i sada nudi, pa neka javnost sama zakljuci da li su to place ispod necijeg dostojanstva. Ali insistiramo na nagradivanju prema radu, dakle svakome onoliko koliko zasluži. Primjerice, za radno mjesto novinara (navodimo samo ovo radno mjesto radi razumijevanja nacina obracuna), vodila bi se evidencija o broju objavljenih tekstova i o kvaliteti tih tekstova, te bi i placa ovisila o tome na nacin da bi mogla biti do 30 posto viša ili niža.
Jasno da bi svi željeli bolje i više. Ali prihodi to ne dozvoljavaju. Konacno, treci razlog je taj što Sindikat insistira na petodnevnom radnom tjednu. Stav ove Uprave je da novina izlazi svakoga dana, pa je, za neka radna mjesta, poslovanju primjereniji šestodnevni radni tjedan. I još jedna bitna cinjenica. Suprotno želji Sindikata, opredjeljenje ove Uprave je da se dio prihoda mora utrošiti na podmirivanje starih dugovanja. Uostalom, radi se o dugovanjima prema našim poslovnim partnerima, prijateljima, onima koji su nam pomogli kada je bilo najteže. I sigurno ti dugovi nisu narušili kredibilitet ove novine.
Ali bi taj kredibilitet bio, ne narušen, nego potpuno razbijen, kada mi te dugove ne bi platili. Zato, još jedan put, hvala svima koji su nam pomogli, posebno lokalnim javnim poduzecima, uz poruku da su njihovi plasmani potpuno sigurni. Hvala i svakome tko nas je bilo kako podržao. Zvao se on Ivan Jakovcic ili bilo kako drugacije. Uostalom, pa upravo su clanovi Sindikata taj novac odnijeli kuci u obliku placa. Dakle, svako lamentiranje o zakonitosti takvih pozajmica (a zakonite su), od strane onih koji su uredno uzimali, svakog mjeseca, vrlo visoke place (tadašnja najviša placa iznosila je 15.225,23 kn), je više nego demagogija.
Par rijeci o stotinama milijuna na koje se Sindikat poziva. Tocno je da ti dugovi potjecu iz poslova s nekretninama, koje su radila druga društva a ne Glas Istre. Uloga Glasa Istre, u tim poslovima, bila je da je, u nekima, dala jamstvo za kredite. Medutim, ti su krediti osigurani založnim pravima na te iste nekretnine, pa ce se kreditori, u pravilu poslovne banke, i namirivati iz tih nekretnina. Po procjenama, koje su radile upravo te banke, vrijednost nekretnina je veca od iznosa kredita. Dakle, nije tocno da se o tome ne želi govoriti. Ti milijuni su upravo u tim nekretninama, i ceka se da se banke iz njihovih vrijednosti namire.
Konacno, moramo se osvrnuti i na moguci štrajk, koji je u priopcenju Sindikata najavljen. Cini se da ce to biti presedan u hrvatskom gospodarstvu. Štrajk radnika Glasa Istre, koji svakog mjeseca uredno primaju placu bez dana zakašnjenja, kojima su placeni svi doprinosi na placu, koji su prije petnaestak dana dobili i regres za godišnji odmor u iznosu od 1.500 kuna. Ova ce Uprava, i u takvom slucaju, osigurati da novina izlazi. Cinjenica da se vrijeme provedeno u štrajku ne placa, rezultirati ce manjim placama radnika koji su u štrajku, i to za nas predstavlja obvezu utroška tih sredstava angažiranjem dodatnih vanjskih suradnika. Naši citatelji imaju puno pravo biti obaviješteni o svemu, pa tako i o štrajku.
Sigurno ce, na stranicama ove novine, naci najnovije i potpuno tocne informacije. Pri tome cemo, kao i uvijek do sada, objavljivati stavove sviju strana. Ova ce novina, definitivno, zadržati svoj identitet i svoju tradiciju, koliko god se to nekome svidalo ili ne.
I, da završimo pricu s pocetka. Zlocesta Uprava i još zlocestiji tajkun su, konacno, morali priznati da u kasi nema dovoljno novca, pa su, nakon podmirenja svih troškova, podijelili novinarima, do lipe, onoliko koliko su imali. I to je jedini moguci svršetak price.
Ponekad je svršetak price isti kao i današnjica.