Srdacan docek u obiteljskoj kuci Evice Lovas u Balama, kojoj je Društvo distroficara Istre dodijelilo zlatnu plaketu s titulom "Najbolja mama na svijetu 2011. godine", odmah je ukazao na skromnost i samozatajnost ove hrabre mame, koja skrbi o bolesnoj 33-godišnjoj kcerki Alisi.
Plaketu joj je urucio predsjednik društva Davor Komar, koji je naglasio da je Lovas cetiri puta bila u užem izboru za ovu titulu, koja se dodjeljuje vec osmu godinu. Na prijedlog clanova društva ove je godine plaketu dobila jednoglasno.
- Nacin na koji brine o svojoj kcerki za svaku je pohvalu. Iako ne vozi, uvijek se pobrine da Alisa dode na gotovo sve aktivnosti koje organiziramo. Uz to, otežavajuca je okolnost što žive u starom gradu. Svoj su dom prilagodili Alisinim potrebama koliko su mogli, pojasnio je Komar.
Najbolja mama na svijetu ispricala je da se Alisa, koja boluje od najtežeg oblika neuromuskularne bolesti, do prije nekoliko godina mogla donekle kretati i sama, a prisjetila se i samih pocetaka bolesti.
- Pocelo je u Alisinoj 15. godini, kada su nam dali dijagnozu u Rijeci. Odlazili smo od doktora do doktora nekoliko godina, ne bismo li pokušali nešto uciniti, no u Njemackoj, u Stuttgartu, rekli su nam da nema pomoci i da ce doci do potpune nepokretnosti. Što se prije pomirimo s time, to ce biti bolje, porucili su nam, a vec su nam tada rekli da ce svake godine biti sve gore, prica Lovas.
Njezina svakodnevna zadaca prije i danas, kada se Alisa može kretati jedino u kolicima, jest da je podigne, odjene i pomogne u svemu. Prije tri i pol godine prestala je raditi i zatražila status skrbnika, što je i dobila, a dotad je radila cetiri sata dnevno.
- Obukla bih je i spremila, a buduci da imam dobre susjede, oni bi uskocili ako bi Alisi bila potrebna pomoc dok sam bila na poslu. Prije tri i pol godine shvatila sam da više ne mogu raditi, da Alisa treba 24-satnu njegu pa sam zatražila status skrbnika, prica Lovas.
Nedavno je postala i baka. Sin i njegova supruga neko su vrijeme živjeli s njima, no sada su ostale same. Žive od 2.500 kuna mjesecno koje Evica dobiva za skrbništvo te 1.250 kuna invalidnine.Unatoc teškoj situaciji, mami Lovas ništa nije teško i cijelo joj je vrijeme osmijeh bio na licu.
- Iako je Alisa teža od mene, iz necega crpim snagu. Bog mi to daje, kaže.Ipak, puna kuca clanova društva, susjeda i prijatelja pokazuje da mama Lovas nije sama, a u društvu naglašavaju da im je cilj ovom nagradom pomoci svima onima koji se nalaze u slicnim teškim situacijama, pokazati im da netko misli na njih te cijeni njihovu nesebicnu gestu, muku i trud. (M. MEDIC)