»Kada sam dobio obavijest s Europskog suda za ljudska prava da moja tužba tamo nije prihvaćena obratio sam se s dva podneska predsjedniku suda. Naravno, od njega nisam dobio odgovor iako mu poslovnik suda nalaže da svaki podnesak dostavi nadležnom odjelu. Ako je predsjednik suda dostavio zahtjev odjelu, što po poslovniku mora, kako odluku donosi sudac pojedinac? Te obavijesti sa suda umjesto odluka šalju nam se običnom poštom. Pitam se koliko tih obavijesti podnositelji zahtjeva nisu ni dobili jer su se u pošti mogle zagubiti. U nekim predmetima, koji su uklonjeni bez sudske odluke, radilo se i o pravima djece, kojoj su na taj način prekršena prava zajamčena Konvencijom o pravima djece«. Riječi su to Marijana Katalinića čiju tužbu Europski sud za ljudska prava nije prihvatio, obavijestivši ga o tome »običnom« odlukom koju Katalinić ni na koji način nije mogao provjeriti i uvjeriti se da je donijeta u skladu sa svim odredbama koje propisuju način podnošenja tužbi sudu u Strasbourgu.
Nema provjere
»Jedan od slučajeva je i moj. Možda su naša očekivanja od suda u Strabourgu pretjerana. To nije sud koji nam može nešto dosuditi, već je to sud za ljudska prava. Iako sam i sama na onoj strani koja je nešto izgubila, odnosno nije dobila ono što je očekivala, vrlo sam razočarana jer sam smatrala da su oni u inozemstvu nekako bolji od nas«, komentar je to sutkinje Mirjane Juričić čiji slučaj također nije prihvaćen na Europskom sudu za ljudska prava.
A da načinom na koji odbije čak 97,3 posto tužbi koje mu stižu iz Hrvatske sud u Strasborugu i sam krši osnovno ljudsko pravo na pristup sudu objasnio je odvjetnik Veljko Miljević, čije je mišljenje, kao i svjedočenja onih koji tamo nisu uspjeli pronaći pravdu, objavljeno u publikaciji »Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava«.
- Svega 2,7 posto zahtjeva građana Hrvatske dođe u priliku da ih nakon odluke suca pojedinca netko uopće vidi. Jer prema protokolu tog suda isključivo taj jedan sudac donosi odluku hoće li slučaj biti prihvaćen u daljnju proceduru ili neće. Ta odluka pak, nije podložna nikakvoj daljnoj provjeri, već ju osoba koja je podnijela tužbu dobije na kućnu adresu. U njoj kratko piše »vaš zahtjev ocjenjujemo nedopuštenim«, rekao je odvjetnik Miljević na predstavljanju ove publikacije.
Pravni standardi
Osim na ovakav oblik odluke koju nitko ne može preispitati, što po njegovom mišljenju, predstavlja kršenje pravnih standarda, Miljević navodi i primjere odbacivanja tužbi jer iz njih proizlazi da »nije učinjena značajna šteta«.
- Mogućnost ovakvog odgovora od strane suda, prije neko što je ušao detaljnije razmatranje slučaja, predstavlja trajni izvor zlouporaba u postupanju pred tim sudom. To su neodređeni pravni standardi koji se ne bi smjeli nalaziti u Konvenciji, upozorava Miljević ističući kako sud nakon slanja takvih odluka strankama onemogućava uvid u spis, poručujući im »tu vam je odluka i to je sve što ćete dobiti«.
Unatoč svemu tome Miljević ne savjetuje odustajanje od podnošenja tužbi Europskom sudu za ljudska prava.
Donijeto 286 presuda, uz 3,3 milijuna eura odštete
Od 1997. godine zaprimljeno je čak 11.410 tužbi iz Hrvatske. Na osnovu njih donijeto je 286 presuda, a hrvatska država isplatila je građanima na temelju odluka tog suda 3,3 milijuna eura odštete. Podaci su to što ih je nedavno iznijela zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik, ocijenjujući da među tužbama iz Hrvatske »nema teških problema«. Ti podaci odnose se na razdoblje od 1997. godine, kada je Hrvatska ratificirala Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je priznala ovlasti suda u Strasbourgu.
- Međutim, broj od 286 presuda ne pokazuje koliko je predmeta iz Hrvatske riješeno na Europskom sudu za ljudska prava budući da je taj sud donio veliki broj odluka o nedopuštenosti predmeta i odluka o prijateljskom rješenju sporova, potvrđuje i Stažnik. (Ana RAIĆ KNEŽEVIĆ)