Ima 38 godina, nešto je bolje obrazovan od prosjecnog gradanina i razbolio se ili je izgubio posao. To je prosjecna slika Amerikanca u stecaju, odnosno osobnom bankrotu. Gubitak posla ili smanjenje prihoda, razvod i medicinski problemi, pak, tri su glavna razloga zbog kojih gradani Kanade dospiju u osobni bankrot iz kojeg uz pomoc financijskog tutora mogu izici u roku od 21 mjeseca.
Od iduce godine i Hrvatska ce imati Zakon o osobnom bankrotu, što je jedna od mjera iz programa Vlade za gospodarski oporavak. S njegovom primjenom vidjet ce se i razlozi stecaja potrošaca. No, visoka prezaduženost prema bankama i ostalim vjerovnicima vjerojatno ce u Hrvatskoj biti najcešci razlozi za pokretanje osobnog stecaja.
Upravo su dugovanja prema bankama jedan od najcešcih razloga stecaja potrošaca u Sloveniji, koja je u listopadu 2008. dobila zakon o osobnom bankrotu. Koliko se ekonomska kriza odrazila na novcanike Slovenaca, kazuje podatak da ih je lani u odnosu na 2009. dvostruko više proglasilo osobni bankrot. Samo u prvoj polovici 2010. 347 osoba bilo je prisiljeno na bankrot, dok je godinu dana ranije to ucinilo 126 gradana. Potrošaci, u ovom slucaju dužnici, prema podacima iz susjedne zemlje, bankrot najcešce objavljuju sami.
Život na minimumu
Proteklih nekoliko kriznih godina povecan je broj osobnih bankrota gradana u mnogim zemljama. Primjerice, dok je prije cetiri godine u Francuskoj bio 183.991 zahtjev za osobnim stecajem, u stecaju ih je završilo svega 27,7 tisuca, dok su ostali slucajevi ili odbijeni ili mahom rješavani dogovorom. No, u rujnu prošle godine Francuska bilježi cak 168 tisuca osobnih stecajeva od ukupno 830.801 prihvacenog zahtjeva za pokretanjem osobnog bankrota.
U Francuskoj postoje povjerenstva za prezaduženost koja pokušavaju u razgovoru s dužnikom i vjerovnicima doci do plana kako riješiti dugove, a osobni stecaj je jedna od mogucnosti. Sva imovina dužnika se prodaje. Dužniku ostaje samo namještaj, dio odjece i automobil, ali samo ako dokaže da mu je potreban za posao.
Nakon što je to ucinjeno njegovi se dugovi brišu, ali dužnik i dalje živi na minimumu uz stalni nadzor te je potrebno osam do 10 godina da bi opet mogao otvoriti neki racun, dobiti karticu ili podici kredit. Zanimljivo je i da su banke zakonski dužne odbiti zahtjev za kredit gradanima koji su na tzv. crnim listama zbog ranijih problema s placanjem dugova.
Razliciti modeli
U Njemackoj je prvi korak takoder mogucnost nagodbe vjerovnika i dužnika. Ako postignu nagodbu, odreduje se rok za vracanje dijela duga. Drugi dio duga se sudskom odlukom otpisuje ako je dužnik uredno ispunio obvezu prema vjerovniku i ponašao se u skladu sa sklopljenom nagodbom. Stecajni postupak traje do šest godina.
Velika Britanija poznaje dvije mogucnosti osobnog bankrota. Brzi, koji predvida pokrivanje dugova uz brzinsku rasprodaju imovine i rješavanja svih zaostataka u godinu dana. Druga je opcija klasicni bankrot u kojem se dugovi vracaju do pet godina. Osobni bankrot u Britaniji se smatra sramotom, pa dužnici radije pribjegavaju novim zaduženjima da bi vratili stare dugove.
U svijetu postoje razliciti modeli osobnog bankrota. Neki su restriktivniji, neki liberalniji. Uglavnom, postupak stecaja potrošaca može pokrenuti on sam ili netko od vjerovnika, a kada se postupak pokrene, dužnik više samostalno ne odlucuje o svojim financijama, vec ga kroz postupak izlaska iz dužnickog kruga vodi stecajni upravitelj, odnosno povjerenik kojeg imenuje sud. On upravlja dužnikovom placom i imovinom, a do otplate dugova dužnik ne može donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku.
Komplicirano pitanje
Na koji ce nacin Hrvatska regulirati taj cijeli postupak, još nije poznato. U polaznim osnovama za reguliranje stecaja potrošaca najavljuje se mogucnost mirnog rješavanja spora, a taj postupak može trajati tri do šest mjeseci. U slucaju da stranke uz pomoc miritelja ne postignu sporazum, cijela prica prelazi u sudsku nadležnost pri cemu povjerenik daje svoj prijedlog moguceg dovršetka bankrota.
Prema rijecima Vanje Bilica, ravnatelja Uprave za gradansko, trgovacko i upravno pravo Ministarstva pravosuda, pri izradi zakonskog rješenja konzultirat ce strucnjake koji se tim podrucjem bave. Hoce li Hrvatska primijeniti restriktivniji model stecaja potrošaca ili nešto labaviji, tek ce se vidjeti.
Pitanje osobnog stecaja, istice Bilic, nije tako jednostavno. Stoga se i proucavaju iskustva drugih zemalja u kojima se osobni stecajevi provode. Tek ce zakon regulirati pitanja poput perioda kušnje vjerovnika, pravne posljedice otvaranja stecaja nad imovinom potrošaca, ali i iznos financijskog minimuma s kojim dužnik može živjeti dok traje stecajni postupak.