Neke od 35 vrsta šišmiša koliko ih živi u Hrvatskoj promatraju ovih dana na Velom Brijunu biolozi Udruge za zaštitu šišmiša Targus iz Zagreba. Sinoc im se, u sklopu Europske noci šišmiša, koja se prvi put održava u Nacionalnom parku Brijuni, pridružila i grupa djece i odraslih.
O tome zbog cega su šišmiši važni u ekosustavu, zašto su ugroženi i zašticeni u Hrvatskoj te kako postici skladan život šišmiša i ljudi, govorila je Mirna Mazija iz udruge Targus.
Ova mala leteca stvorenja u jednoj noci pojedu od 600 do tisucu komaraca. Možemo li ih uzgajati kao kucne ljubimce ili bar u vrtu kako bismo imali manje krvopija? Moguce je, ako im stvorimo preduvjete. Mazija je pokazala posjetiteljima kako da izrade kucicu za šišmiše.
Na cetvorni metar drvenog postolja može se naseliti stotinjak šišmiša. Važno je kucicu staviti na skrovito, mirno mjesto kao što je potkrovlje ili podrum. Osnovno je pravilo da ih nitko ne uznemirava danju niti zimi kada su u hibernaciji od prosinca do ožujka.
Jedini sisavci koji lete žive u starim deblima, a najviše ih ima u špiljama. Krcenjem i cišcenjem šuma njihova se staništa smanjuju, a posebno su ugroženi kada se špilje komercijaliziraju. Turisti nepovratno tjeraju ove životinjice iz njihovog prirodnog staništa.
Glavni predator šišmiša je sova, a u novije vrijeme nikako se ne mogu obraniti od vjetroelektrena koje ih naprosto usisaju.
Dok kod nekih ove životinjice izazivaju strah, drugima su izuzetno zanimljive, posebice njihovo glasanje. Visoke, covjeku necujne, frekvencije, služe im umjesto ociju. Svojim ultrazvucnim detektorom u uhu, tragusom, mogu locirati udaljenost okolnih predmeta i hrane.
Europski šišmiši ne piju krv, što je još jedna predrasuda. Domaci šišmiši hrane se komarcima, nocnim leptirima, a znaju uloviti i sitne gusjenice na stablu. Teški su pet do 15 grama, žive u prosjeku 22 godine, a ženka liježe samo jedno mladunce jednom godišnje.
Posjetitelji su na Brijunima imali prilike cuti glasanje šišmiša posredstvom uredaja koji je registrirao visoke frekvencije i signalizirao njihov prelet. Biolozi su pokazali i nacin hvatanja mrežom radi prstenovanja, slicno kao i kod ptica. Na taj nacin utvrduje se putanja njihovih seoba, životni vijek i drugi podaci.
Druženje na Brijunima bilo je prilika i za pulsko speleološko društvo da ponudi suradnju udruzi Tragus u registriranju staništa šišmiša.