"Potrebno se uskladiti s europskim propisima", omiljena je rečenica naših političara kada nam pojašnjavaju nove zakone, dodatne propise i namete. I - narod sve to pije. Sve dok ne ode u tu istu Europu i shvati da ništa od toga (ili barem veliki dio) u Europi zapravo nema - da su tamo propisi fleksibilniji, nameti manji, da se narod pušta raditi, ali i živjeti. Pa bit' će i da smo mi Hrvati veći katolici i od Pape samoga pa se (novo)izmišljenih propisa držimo k'o pijani plota.
Stoga sam se nedavno, nebrojeno puta, našla u čudu posjetivši Francusku - regiju Provansu i Azurnu obalu. Nebrojeno sam puta uzviknula "Pa to kod nas ne bi bilo moguće!". I doista i ne bi - sir koji se prodaje na plus 30 stupnjeva u hladu, zahodi bez tople vode, prodaja bez računa i deklaracije…
Pa opet, cijela Francuska ima taj jedan šarm, živahnost, ljupkost kojoj se mi, ni uz tisuće novih propisa i desetke godina, nećemo tako skoro približiti. "Garderoba" kafićima nije propisana (kao kod nas u želji da se "poboljša grad") svaki maleni kafić ima svoju boju, drugačije stolice, prodaje neku svoju priču i upravo su zato toliko privlačni.
Na kraju krajeva, standard im je puno veći od našeg, nezaposlenih imaju manje - pa možda je vrijeme da počnemo kopirati od njih, ali pravi, stvarni život, a prestanemo prepisivati raznorazne birokratske propise koji nas samo guše i koče. Dajmo, naprosto, ljudima da rade i žive od svoga rada.
Priča br. 1 - Računa ni za lijek
"Can we have a bill, please" upitale smo kolegice i ja u Avignonu, gradu u Provansi u južnoj Francuskoj, nakon što smo popile piće.
"Twenty"- odgovorio nam je francuski konobar u prolazu".
Pa kako "twenty", pitamo se mi, gdje je račun, koliko što košta, pitamo dalje naivno, da bi nam "misje garcon" već pomalo ljutito, mašući rukama i pokazujući na svaku od nas izrecitirao "Five, five, five, five - twenty"! Eto, tako jednostavno.
Možete li ovakvu situaciju zamisliti kod nas, primjerice na pulskom Forumu ili usred Dubrovnika - kafiće bez računa?! Mislim da ne. Inspekcije bi ga zatvorile u istom danu, a gosti-turisti drvljem i kamenjem po lokalnim medijima pljuvali po divljoj Hrvatskoj. (B. PETROVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.