Glavni gost sedmog dana 16. sajma knjige u Koncertnoj dvorani Doma hrvatskih branitelja bio je nizozemski sociolog, povjesnicar i publicist Geert Mak, autor knjige putopisa "U Europi: putovanje kroz XX. stoljece". Knjiga je objavljena u izdanju Jesenski & Turk, a o njoj su prije autora u programu Suton s knjigom predugo govorile urednice Irena Milicic i Jadranka Pintaric, te jedan od prevoditelja Radovan Lucic.
Mak je publici potom održao krace predavanje u kojem je opisao Europsku uniju te sve ono što nas u njoj ocekuje, ali i više od toga.
- Europljani su toliko opsjednuti prošlošcu da u buducnost ulaze okrenutih leda. Postoje tri pristupa prema povijesti. Prvi je ne govoriti o njoj. Pogledajte Španjolsku, u kojoj je gradanski rat unio razdor i u obitelji - kako su oni odlucili riješiti taj problem? Šutjeli su o njemu, a povijest tog rata ispisali su Englezi i Amerikanci. Hodate li danas Barcelonom, necete na fasadama vidjeti rupe od metaka, povijest je u tom gradu zaštukana. Tek se sada mlade generacije pitaju što se dogodilo pa je tema koja je bila prešucivana napokon postala predmetom rasprave, kaže Mak.
Drugi je pristup prema povijesti zatvoriti je u muzeje, no Mak tvrdi da time povijest gubi svoju covjecnost te da se stvara umjetni razmak izmedu nas i povijesti, koja tim cinom postane ili sveta ili polujasna. Treci pristup je samoistraživanje u povijesti.
- To je jedini dobar nacin da se povijest proucava, a kao Europljani moramo uci u buducnost pogledom usmjerenim prema naprijed. Kakva je to Europa u koju ce Hrvatska uskoro uci? Europa je poput velike kuce u kojoj su svi posvadani, krov prokišnjava i još malo cemo svi zaplivati - pa, sretno vam bilo u takvoj obitelji, našalio se Mak.
On nadalje smatra da je najveci problem EU-a što nakon osnutka nije sebe produbila i demokratizirala vec je išla na ekspanziju i proširenje, što je korijen svih današnjih problema.
Mak je bio i gost Voje Šiljka u programu Dorucak s autorom, gdje se u ležernijem tonu, ali na podrobniji nacin, raspravljalo o njegovoj knjizi i putovanjima.
Na Šiljkovo pitanje kako se pripremao da prosjecnom Nizozemcu isprica zamršenu pricu o Bosni i Hercegovini, Mak kaže da se koristio s više izvora.
- Razgovarao sam s puno ljudi, citao izvješca i dokumente te clanke dobrih novinara. No kada bih sada ponovo išao pisati o BiH, morao bih sve ponovo prouciti jer su u meduvremenu nove, meni tada nepoznate, stvari izašle na vidjelo. No to je klasican primjer - kada pišete o prošlosti, morate stati 30 godina prije trenutka u kojem živite jer noviji izvori još uvijek nisu povijesno provjereni, zakljucio je Mak.