Građani Europske unije povremeno se moraju štititi od same Europske unije. Nije to ništa čudno, uostalom državljanin bilo koje države može doći u situaciju da se od nje štiti. Temeljna institucija koja državljane EU štiti od Unije same je europski ombudsman, koji je gotovo po svemu usporediv s nacionalnom institucijom pučkog pravobranitelja.
Ombudsman štiti državljane Unije od nepravilnosti u postupanju europskih institucija. Drugačije rečeno, on građane štiti primarno od loše, spore ili nepravedne uprave. Institucija europskog ombudsmana relativno je mlada, ustanovljena je Ugovorom iz Maastrichta, a prvi je ombdusman, Jacob Söderman iz Finske, na tu funkciju izabran 1995. godine.
Kao i pučki pravobranitelj i europski je ombudsman opunomoćenik parlamenta. Kao i pučki pravobranitelj ni europski ombudsman nema ovlasti nad sudovima i sudskim postupcima.
Građani se ombudsmanu obraćaju slanjem pritužbi, a sadašnji je ombudsman Nikiforos Diamandouros u deset godina koliko je na toj dužnosti zaprimio oko 30.000 pritužbi. I nije mnogo usporedi li se s brojem pritužbi koje zaprima hrvatski pučki pravobranitelj koji godišnje obrađuje oko 1.800, odnosno oko 18.000 u deset godina.
Na temelju tih 30.000 pritužbi Diamandouros je otvorio oko 3.500 istraga u slučajevima osnovane sumnje. Za europskog ombudsmana prošla je godina bila rekordna po broju započetih istraga, otvorene su u 465 slučajeva.
Najveći dio odnosi se na nedostatnu transparentnost, više od petine. Jedan od najnovijih slučajeva, otvoren u travnju ove godine, odnosi se na zahtjev za javnom dostupnošću dokumenata koji sadrže informacije o zaštiti okoliša i kontroli uzgoja plavorepih tuna u Sredozemnom moru. Najčešći primjeri loše europske administracije na uštrb građana su nepravični postupci, diskriminacija, zlouporaba ovlasti, nedostupnost ili odbijanje davanje informacija. (T. PONOŠ/Novi list)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.