Vattenfall isključen! Takvim porukama na letcima i posterima i animiranim filmom o medvjedu koji isključuje tu švedsku tvrtku koja upravlja berlinskom elektroenergetskom mrežom, aktivisti su pokušali uvjeriti glasače da distribuciju električne energije vrate u javne ruke.
Referendum u Berlinu održan u studenom nije uspio, no u rujnu građani Hamburga, drugog najvećeg njemačkog grada, glasali su za vraćanje gradske električne mreže, kojom također upravlja Vattenfall, u javno vlasništvo.
To je zasluga organizacija građana koji žele da lokalne vlasti otkupe mreže za distribuciju električne mreže od privatnih tvrtki jer smatraju da lokalne vlasti mogu ponuditi jeftiniju i bolju uslugu.
Njemački pokret uklapa se u preokret europskog trenda prema liberalizaciji i privatizaciji koji je obilježio energetsku politiku u Europi u zadnjih deset godina, piše Reuters.
Dok navodno podržavaju slobodna energetska tržišta, mnoge europske vlade vrše pritisak na elektroenergetske tvrtke intervenirajući u proizvodnju energije i ograničavajući njezine cijene. Ta postupna nacionalizacija smanjuje tvrtkama profit za milijarde eura.
Energetskom liberalizacijom u EU željelo se prisiliti stare monopole na tržišnu utakmicu kako bi se snizile cijene i poboljšale usluge.
Države su privatizirale elektroenergetske tvrtke i razdvojile ih na privatne proizvođače energije i neovisne, ali regulirane, operatere energetskih mreža. Maloprodaja energije je također liberalizirana kako bi se razni pružatelji energetskih usluga mogli natjecati za novac građana.
No, stvorivši slobodno tržište za proizvodnju energije, EU je također vratio regulaciju potičući proizvodnju energije vjetra i solarne energije velikodušnim državnim subvencijama.
Budući da je obnovljiva energija tako doživjela procvat, svojim prioritetnim pristupom mreži i poslovanjem bez troškova potisnula je konvencionalne elektrane do te mjere da proizvodnja električne energije iz plina u Europi više gotovo nije ekonomična.
Državne politike ograničile su energetskim tvrtkama mogućnosti za ulaganja u proizvodnju energije, a regulirane su im i maloprodajne cijene. Španjolska i Francuska ograničavaju cijene energije za potrošače, a Njemačka omogućuje velike popuste industriji.
No, održavanje cijena energije za potrošače i industriju niskima, uz istodobno poticanje obnovljive energije i očuvanje sigurnosti opskrbe jednostavno nije moguće.
Kritičari ističu da su zbog takvih uzajamno isključivih ciljeva europska energetska pravila toliko nedosljedna da privatne tvrtke više ne mogu profitabilno poslovati. Ulaganja u nesubvencioniranu proizvodnju gotovo su presušila.
Država koja je blizu toj točki je Španjolska, gdje su velikodušne subvencije sektoru obnovljive energije i ograničenja cijene energije dovele do deficita u energetskom sektoru od 30 milijarda eura od 2001. do kraja 2012. zbog razlike između cijene proizvodnje energije i cijene koju tvrtke smiju za nju tražiti.
Španjolska vlada odbacila je prošli mjesec planove za smanjenje tog deficita njegovom raspodjelom između energetskih tvrtki, potrošača i države i vratila ga u bilance tvrtkama kao što su Iberdrola, Endesa i Gas Natural, koje će se s njime morati nositi još 15 godina.
Za španjolske tvrtke, to se svodi na svojevrsnu nacionalizaciju njihova profita.
No, Španjolska bi mogla biti primjer smjera u kojem idu druge zemlje jer sve više europskih vlada diktira tvrtkama ulaganja putem subvencija i regulira cijene.
Ni Velika Britanija, kolijevka energetske liberalizacije u Europi, najvjerojatnije neće izbjeći taj trend.
Njezina reforma elektroenergetskog tržišta, koja će stupiti na snagu ove godine, uvodi shemu koja predviđa zajamčene cijene za energije s niskom emisijom ugljika. Britanski paket također diktira koje će elektrane dobiti javni novac za postrojenja za rezervnu proizvodnju energije.
U listopadu, London je pristao dati nezapamćena kreditna jamstva i zajamčenu cijenu energije tijekom 35 godina francuskoj elektroenergetskoj tvrtki EDF za gradnju nuklearne elektrane u Hinkley Pointu.
To znači preokret u politici britanske vlade koje više od deset godina nije intervenirala u proizvodnju energije. Proizvodnja energije s niskom emisijom ugljika, uglavnom vjetroelektrane na moru i nuklearna energija, postat će time djelatnost koju regulira država.
Najradikalniji primjer trenda prema ponovnoj nacionalizaciji u Europi je Mađarska, čija vlada želi da elektroenergetske tvrtke postanu neprofitne organizacije.
Premijer Viktor Orban želi nacionalizirati šest ili sedam elektroenergetskih tvrtki i, bude li ovog proljeća ponovno izabran, planira to učiniti u roku jedne do dvije godine.
Većina mađarskog energetskog sektora u stranom je vlasništvu, uglavnom njemačkih, francuskih i talijanskih tvrtki među kojima su E.ON, RWE, EDF, GDF Suez i Eni.
Potkraj prošle godine, državna elektroenergetska grupa MVM kupila je E.ON-ovo plinsko poslovanje u toj zemlji koje uključuje trgovinu plinom i velike skladišne kapacitete, a pregovara i s RWE-om o kupnji njegova udjela u budimpeštanskoj plinskoj tvrtki Fogaz Zrt. (Hina)