Ove se godine tečaj eura kreće od 7,37 do gotovo 7,6 kuna. To je mnogo viši tečaj u odnosu na onaj kakav smo navikli proteklih godina. Zapravo, tako jak euro bio je uobičajen od 1999. do 2006. godine. U tom sedmogodišnjem razdoblju se vrijednost zajedničke europske valute kretala od 7,4 do 7,6 kuna. No, svake od tih godina euro je bar jednom pao ispod 7,4 i premašio 7,6 kuna. Ispod i iznad tih vrijednosti je učestalo intervenirala Hrvatska narodna banka koja je natjerala tržišne sudionike da vrate vrijednost eura u zamišljene okvire, od 7,4 do 7,6 kuna.
Isto se dogodilo i ove godine. Dva puta, 23. veljače i 28. svibnja euro je po prvi put od 2005. godine premašio 7,59 i približio se 7,6 kuna. Na tim je razinama intervenirao HNB nakon čega je euro počeo gubiti na cijeni. No, HNB-e je intervenirao i kada je euro vrednovan 7,565 i 7,55 kuna, dogodilo se to 17. i 4. siječnja.
Dana 17. rujna je tečaj eura pao na najnižu ovogodišnju vrijednost - 7,37 kuna. Dva dana nakon toga je intervenirala Hrvatska narodna banka te je euro preskočio 7,4, a vrlo brzo i 7,5 kuna da bi došao nadomak 7,56. Približi li se 7,6 kuna može se ponovno očekivati intervenciju središnje banke u cilju slabljenja eura, a jačanja kune. A možda HNB intervenira već narednih dana kako je to učinio u siječnju ove godine kada je euro cijenjen oko 7,55 - 7,565 kuna.
Dakle, oscilacija od 7,4 do 7,6 kuna predstavlja raspon od 2,7 posto što dužnicima koji imaju kredit denominiran u eurima znači da u ljetnim mjesecima plaćaju manje rate kredita, a zimi veće.
Ako kreditno zaduženim građanima ne predstavlja velik šok za kućni budžet sadašnja oscilacija eura u odnosu na kunu, taj raspon je dodatna mogućnost za štediše. Omoguće im da devize skuplje prodaju kada je euro jači, a jeftinije ga kupuju kada je slabiji. Ukoliko takve transakcije rade po srednjem tečaju, što mogu kupoprodajom udjela u kunskim i euro novčanim fondovima, onda godišnje mogu ostvariti dvostruki pa čak i trostruki prinos. (P. GREGOROVIĆ)