Hrvatska nogometna reprezentacija remizirala je s Italijom (1:1) u drugom kolu skupine C i na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini ispunila standardno visoka ocekivanja. Uvjerljiva pobjeda nad Irskom i zadovoljavajuci remi s Italijom dovoljno su jaki argumenti u korist pozitivnih dojmova dosadašnjih nastupa "kockastih" na europskoj smotri.
Kritike iskljucivo valja usmjeriti na prvo poluvrijeme utakmice protiv Talijana, tijekom kojega je Hrvatska bila debelo ispod razine momcadi koja u medusobnom susretu sa Španjolskom traži plasman u cetvrtzavršnicu. Hrvatska zadnju utakmicu u skupini docekuje na poziciji s koje puca pogled na Kijev ili Donjeck i, za razliku od "azzurra", još uvijek sama odlucuje o svojoj sudbini. Jedini problem predstavlja cinjenica da ce na suprotnoj strani stajati aktualni svjetski i europski prvaci.
U najavi medusobne utakmice u Gdanjsku talijanski veznjak Thiago Motta rekao je da je španjolska reprezentacija "Barcelona bez Messija" i nije pogriješio. U posljednjih pet godina katalonska je momcad dvaput postala europski prvak, a Španjolska se okitila naslovom svjetskog i europskog prvaka.
Htjeli to priznati Luis Aragones i Vicente Del Bosque ili ne, minulih je godina bilo važnije što tijekom sezone radi Pep Guardiola nego kako na velikim natjecanjiima reprezentaciju vode španjolski izbornici. Zahvaljujuci sedmorici nogometaša "Barcelone" u prvoj momcadi (Pique, Puyol, Busquets, Xavi, Iniesta, Villa, Pedro) "furija" je ostvarivala povijesne uspjehe, koji su pocivali na principima "tika-taka" igre zbog koje su nogometni zaljubljenici padali u trans, a njihovi protivnici u ocaj.
Iako su ozljede nekih stožernih reprezentativaca (Puyol, Villa) ucinile svoje, Vicente Del Bosque nije imao potrebu mijenjati uhodan nacin igre, tim više što je clan "Barcelone" pocetkom sezone postao i Fabregas. Španjolska je protiv Irske imala 815 tocnih dodavanja koliko Hrvatska (353) i Italija (410) u medusobnom dvoboju nisu napravile zajedno (763).
Igru španjolske reprezentacije godinama oplemenjuju polivalentni vezni igraci iznimne klase (Xavi, Iniesta) i ucinka (Fabregas, Pedro) zbog kojega Del Bosque cesto nema potrebu utakmicu poceti s klasicnim napadacem, koliko god nedvojbena bila cinjenica da je njegova momcad postala opasna tek kad je osjetniju minutažu dobio Fernando Torres.
Španjolska je, medutim, još uvijek jedna od rijetkih reprezentacija na Euru ciji su vezni igraci u prva dva kola postigli više pogodaka (Fabregas 2, Silva) nego napadaci (Torres 2). Tu zapravo pocinje i završava prica o (ne)ocekivanim najavama izlucnoga dvoboja za plasman u cetvrtfinale izmedu Hrvatske i Španjolske, ishod kojega uprvom redu pociva u "zlatnoj sredini" Del Bosqueove momcadi.
Golgeterski ucinak veznih igraca u kadru "furije" u protekloj sezoni znacajno nadmašuje onaj njihovih kolega na Bilicevom popisu, uoci kljucnoga dvoboja u Gdanjsku nadolazecega ponedjeljka španjolska vezna linija ocekuje jubilarni stoti pogodak, a hrvatska (28 golova) puni akumulatore i pluca ne razmišljajuci o golovima nego o tome kako se na što bezbolniji nacin prilagoditi izrazitoj dominaciji protivnika.
Nije Hrvatska bez izgleda, ali koja to momcad na svijetu ima pravo najavljivati pobjedu kada igra protiv Xavija i Inieste? (Marko CVIJANOVIC/Novi list)